• Duše su poput dobroga vina
• Strpljivost s vlastitim slabostima
• Strpljivo prihvaćati trpljenje

ISUS JE jednom ispripovjedio prispodobu o čovjeku koji je imao vinograd. Više je puta dolazio u njega »tražeć ploda« (Lk 13, 6), ali ga nikada nije našao. Nakon tri godine prosudio je da se više ne isplati obrađivati vinograd te je zatražio od vinogradara da ga posiječe. Čemu zauzimati prostor biljkom koja ništa ne donosi? Vinogradar mu, međutim, odgovori: »Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je« (Lk 13, 8-9). Katkada se, poput toga vinograda, čini da neki ljudi ne donose ploda. Trudimo se pomoći im da rastu, potičemo ih da nadvladaju mane, ostave loše navike, razviju krjeposti i steknu dobre navike… No oni sporo odgovaraju, unatoč našim naporima. Naša prva reakcija može biti poput one čovjeka iz prispodobe: mislimo da je besmisleno dalje pokušavati.

Tada se možemo sjetiti da je strpljivost jedna od prvih osobina ljubavi koje navodi sveti Pavao (usp. 1 Kor 13, 4). Kada ne vidimo plodove kojima smo se nadali, imamo priliku pokazati autentičnost svoje ljubavi. Naša strpljivost odražava Božju ljubav prema nama, kao i ljubav koju su nam drugi - osobito naši roditelji i učitelji - iskazivali u prošlosti. Spoznaja da nas Bog i drugi gledaju sa strpljivošću potiče nas »da budemo puni razumijevanja prema drugima, jer smo uvjereni da se duše, poput dobroga vina, s vremenom poboljšavaju.«^[1] Rast se ne događa preko noći. To je proces koji traje godinama i zahtijeva strpljivu ljubav vinogradara. »Milost, poput naravi, obično djeluje postupno. Ne možemo, strogo govoreći, ići ispred milosti. Ali u svemu što ovisi o nama moramo pripravljati put i surađivati kada nam Bog milost udjeljuje. [...] Milost obično ne žuri i nije sklona djelovati nasilno. Potiči svoju svetu nestrpljivost, ali nemoj gubiti strpljivost.«^[2]

KRJEPOST strpljivosti odnosi se i na način na koji gledamo sami sebe. Katkada postajemo nestrpljivi jer se naši napori čine besplodnima. Borimo se da rastemo u nekoj krjeposti ili da iskorijenimo neki porok, a čini nam se da naš trud ne donosi vidljivih rezultata. Može nam pomoći ako se sjetimo da nas Bog gleda poput vinogradara iz prispodobe. »Pred našom se nevjernošću Bog pokazuje ‘spor na srdžbu’ (usp. Izl 34, 6; usp. Br 14, 18): umjesto da iskali svoje gnušanje nad čovjekovim zlom i grijehom, pokazuje se većim, uvijek spreman iznova započeti s beskrajnom strpljivošću.«^[3]

Kada svoje slabosti prepoznamo s poniznošću i iskreno se trudimo nadvladati ih, one mogu biti poput gnojiva od kojega biljke rastu. Mogu biti neugodne i možemo imati osjećaj da naši životi donose malo ploda, ali ako nastavimo strpljivo obrađivati tlo, uzdajući se da Božja milost podupire naše napore, s vremenom će izniknuti mladice. To ne znači da će sve naše slabosti nestati, ali uz gnojivo u vinogradu bit će i stabala punih ploda.

»Da bismo pobijedili u bitkama duše«, primijetio je sveti Josemaría, »najbolja je strategija često pričekati pravi trenutak te primijeniti prikladan lijek sa strpljivošću i ustrajnošću. Čini više činova nade. Podsjećam te da ćeš u svojem unutarnjem životu trpjeti poraze i doživljavati uspone i padove - dao Bog da budu neprimjetni - jer nitko nije pošteđen tih nedaća. Ali naš svemogući i milosrdni Gospodin dao nam je točno određena sredstva kojima možemo pobijediti. Kao što sam već spomenuo, trebamo se samo njima služiti, odlučni da započnemo iznova i iznova u svakom trenutku, pokaže li se to potrebnim.«^[4]

RITAM suvremenoga života nije uvijek pogodan za krjepost strpljivosti. Ono za što je nekoć trebalo mnogo vremena - poput komunikacije, putovanja i posla - sada se može obaviti gotovo trenutačno. Možemo doći u napast da istu logiku primijenimo na ono što nas frustrira: tražimo brza rješenja kako bismo okončali to trpljenje. »Potrebna nam je [strpljivost] kao ‘esencijalni vitamin’ da bismo išli naprijed, ali refleksno gubimo strpljenje i na zlo odgovaramo zlom. Teško je ostati miran, obuzdati nagone, suzdržati se od loših odgovora, smirivati svađe i sukobe u obitelji, na poslu ili u kršćanskoj zajednici.«^[5] Nestrpljivost nas katkada navodi da činimo ono što uistinu ne želimo: da se prema nekomu loše ponesemo ili popustimo nekom poroku, misleći da je to najbolji način da problem presiječemo. Poslije, međutim, ponovno zadobivamo pravu perspektivu i uviđamo da su nas okolnosti nagnale da tako postupimo.

Strpljivost je odlika zrele i slobodne osobnosti: omogućuje nam nadvladati frustracije i gledati u budućnost s nadom. No ponajprije je ona plod Duha Svetoga (usp. Gal 5, 22): On nam je udjeljuje ako je molimo. Ona je i odgovor koji je Isus dao pred svojim trpljenjem tijekom muke. »Prihvaća uhićenje, udarce i nepravednu osudu, s blagošću i krotkošću. Ne žali se pred Pilatom. Podnosi uvrede, pljuvanje i bičevanje vojnika. Nosi teret križa. Oprašta onima koji Ga pribijaju na drvo, i na križu ne odgovara na provokacije, nego iskazuje milosrđe.«^[6] Isus je prihvatio trpljenje sa strpljivošću koja je »plod veće ljubavi.«^[7] Ni Gospa nije pobjegla od križa. Možemo je moliti da nam pomogne strpljivo podnositi svakodnevne borbe, imajući na umu riječ Pisma: »Tko se teško srdi, bolji je od junaka« (Izr 16, 32).

^[1] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 78.

^[2] Sveti Josemaría, Brazda, br. 668.

^[3] Franjo, audijencija, 27. ožujka 2024.

^[4] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 219.

^[5] Franjo, audijencija, 27. ožujka 2024.

^[6] Isto.

^[7] Isto.