• Svjedočiti istinu djelima
• Iskrenost u duhovnom vodstvu
• Temelj duhovnoga života

TIJEKOM jedne od onih velikih propovijedi na kojima su se tisuće ljudi tiskale oko Isusa, On je upozorio svoje učenike: »Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja« (Lk 12, 1). Farizeji su bili poput obijeljenih grobova: izvana su se činili lijepima, a iznutra su krili samo smrt. Njihovo je ponašanje skrivalo istinu ili ju je prikrivalo dvostrukim nakanama. Njihova su djela bila okaljana ohološću; više im je bilo stalo do toga da zadive druge nego da im služe.

Nakon što ih je upozorio na opasnost licemjerja i lukavosti, Učitelj je pozvao svoje učenike da uvijek žive u istini: »Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima« (Lk 12, 2-3). Isus, koji za sebe kaže: »Ja sam Put i Istina i Život« (Iv 14, 6), pokazuje nam pravi put prema kraljevstvu Božjem: prigrliti istinu put je do ljubavi. To je staza kojom putujemo prema istinskoj slobodi. Bez istine nema puta i nema života. Naprotiv, tražeći istinu dolazimo do vjere i ljubavi, jer istina je u konačnici osoba: sam Isus Krist.

Kad živimo kao djeca Božja i pokazujemo Njegovu ljubav drugima, svjedočimo istinu koju je Isus utjelovio. „Zapitajmo se: o kojim istinama svjedoče naša djela – djela nas kršćana – naše riječi, naši izbori? […] Mi kršćani nismo iznimni muškarci i žene. No mi smo djeca nebeskoga Oca, koji je dobar i ne razočarava nas te u naša srca ulijeva ljubav prema braći i sestrama. Ta se istina ne izražava toliko govorom; ona je način života, način življenja, i vidi se u svakom pojedinom djelu.“^[1]

KAD GOD bi svetoga Josemaríju pitali koja mu je najdraža ljudska krjepost, odgovarao je jednako: iskrenost. Njegovi su spisi puni osvrta na tu krjepost, koju stavlja u središte duhovnoga razvoja kršćanina koji želi slijediti Krista usred svijeta. Tako, primjerice, piše: „Tražio si savjet kako da pobijediš u svojim svakodnevnim bitkama, i odgovorio sam ti: u otvaranju svoje duše, najprije ispričaj ono što ne bi htio da se sazna. Tako će đavao uvijek biti pobijeđen. - Otvori svoju dušu jasno i jednostavno, prostri je, kako bi ušlo – do najzadnjeg kutića - sunce Ljubavi Božje.“^[2]

U evanđelju čitamo o mnogim ljudima koji su pronašli novu snagu i polet nakon što su svoje strahove i slabosti povjerili Isusu. U duhovnom vodstvu imamo brata ili sestru koji hode uz nas i pomažu nam bolje razumjeti sami sebe, rasvjetljujući ono što nam se događa i omogućujući nam otkriti što nam Bog želi reći.

U duhovnom vodstvu iskrenost se ne odnosi samo na iznošenje onoga što je pošlo po zlu. Ta otvorenost duše povezana je i s otkrivanjem naših najdubljih osjećaja i želja. Da bismo to mogli, najprije trebamo biti iskreni sami sa sobom. Otkrivanje te nutarnje dimenzije – onoga što nam donosi radost i žalost – pruža dragocjeno poznavanje sebe, jer pokazuje gdje nam je srce. A to „zahtijeva sposobnost da se zaustavimo, da ‘isključimo automatskoga pilota’, da postanemo svjesni svojega načina djelovanja, osjećaja koji u nama prebivaju, misli koje se ponavljaju i koje nas, često nesvjesno, uvjetuju“.^[3]

ISKRENOST života spojiva je s pogreškama i nedostatcima, jer nas potiče da ih ne skrivamo i da ih nastojimo ispraviti. Za svetoga Josemaríju ta je jednostavnost imala duboke korijene u evanđelju: „Gledaj! Apostoli su sa svim svojim u očitim i neprijepornim bijedama bili iskreni, jednostavni… transparentni. Ti također imaš očitih i neprijepornih bijeda. - Kamo sreće da ti ne ponestane jednostavnosti!“^[4]

Utemeljitelj Opusa Dei posvetio je jedno od svojih pisama poniznosti u duhovnom životu. U njemu je hrabrio svoju djecu da priznaju kako imaju glinena stopala i da se ne boje slabosti koje bi mogli iskusiti. „Ne zavaravajmo se: naša će nas bijeda uvijek pratiti. Kad dosegnemo starost, još ćemo uvijek imati iste loše sklonosti kao i s dvadeset godina. Asketska borba bit će jednako potrebna i još ćemo uvijek morati moliti Boga da nam udijeli poniznost. To je neprestana borba: militia est vita hominis super terram. Ali mir se nalazi upravo u ratu. Mir je plod pobjede!“^[5]

Nadalje, pokazao je gdje možemo naći temelje na kojima ćemo stajati u svojoj borbi za svetost. „Za nas je temelj ovo: pobožnost, božansko sinovstvo, predanje u Božje ruke, iskrenost i to da nam glava bude zaokupljena stalnom stvarnošću običnoga života: »Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj« (Ps 18, 2-3).“^[6] Kad se osjećamo djecom, svjesni smo da je Bog uvijek s nama i pozoran na ono što trebamo. A uz Njega je i naša Majka, koju možemo moliti za pomoć da živimo s pouzdanjem ljubljene djece.

^[1] Franjo, audijencija, 14. rujna 2018.

^[2] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 126.

^[3] Franjo, audijencija, 5. listopada 2022.

^[4] Sveti Josemaría, Put, br. 932.

^[5] Sveti Josemaría, Pismo 2, br. 10.

^[6] Isto, br. 7.