- Učiniti Mariju kraljicom svojega života
- Potreba za očišćenjem
- Srce željno služiti drugima
DANAŠNJI nas spomendan poziva da podignemo pogled i promatramo Kraljicu svega stvorenja: Djevicu Mariju. Na ovaj dan možemo razmatrati riječi svetoga Josemaríje: „Dao Bog da se s naših usana uzdigne hvalospjev zahvale: jer Presveto Trojstvo, izabravši Mariju za Majku Krista, Čovjeka poput nas, stavilo je svakoga od nas pod okrilje njezina majčinskog plašta. Ona je Majka Božja i naša Majka.“[1] Osjećaj da smo zaklonjeni pod Marijinim plaštem ispunjava nas pouzdanjem u nevolji i radošću u uspjehu. Spoznaja da je Marija Kraljica našega života daje nam sigurnost njezina zagovora kada se suočavamo s teškoćama, a radosno joj prinosimo prve plodove svoje borbe za rast u ljubavi.
Ipak, slavljenje Marijina kraljevanja nad našim životom može izazvati i stanovitu „nelagodu“. Obično radije naglašavamo svoju slobodu i neovisnost negoli vlast koju bi netko drugi mogao imati nad našim životom. Stoga bismo čak mogli pomisliti kako, da bismo održali dobar odnos sa svojom Majkom, moramo odustati od toga da „budemo svoji“. Ipak, promislimo li malo dublje, shvaćamo da, kao što postoji vrsta vlasti koja nam oduzima slobodu, postoji i druga koja nas, naprotiv, čini sretnima i oslobađa u nama snage koje nas vode tomu da postanemo najbolje što možemo biti. To je vlast ljubavi, kojom se otvaramo volji druge osobe i koja nas vodi vlastitomu ispunjenju.
„S radošću dijelimo sjaj toga što nam je Isus Kralj: Njegovo kraljevstvo ljubavi pretvara grijeh u milost, smrt u uskrsnuće, strah u pouzdanje.“[2] Kristovo se kraljevanje sastoji u preobrazbi našega života: On nas podiže i čini djecom Božjom. Na neki se način to dogodilo Djevici Mariji. Prihvativši da bude Gospodnja službenica, njezin se život posve promijenio. Naša Gospa nije postala manjom, nego posve suprotno: svojim „da“ Božjoj volji postala je Majkom Božjom i s vremenom će postati Majkom svega čovječanstva. Možemo je zamoliti da nam pomogne reći „da“ Božjim naumima, koji su mnogo veći i smjeliji nego što možemo zamisliti. Kako je napisao sveti Josemaría: „Nikada se nisi osjetio tako posve slobodan kao sada kad je tvoja sloboda satkana od ljubavi i odricanja, sigurnosti i nesigurnosti: jer se ni u čemu ne pouzdaješ u sebe već u svemu u Boga.“[3]
DA BI SE Marijino kraljevanje očitovalo u našem životu, trebamo očistiti svoje srce od svega što bi nas moglo odvojiti od nje. »Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših« (Ez 36, 25). Približiti se Mariji i kraljevanju njezine ljubavi znači otvoriti se nutarnjemu očišćenju, da bismo bez ikakve zapreke mogli primiti milost njezina Sina.
Prvi se čin očišćenja u našem životu ostvaruje vodom krštenja, koja nas iz stanja odvojenosti od Boga privodi tomu da budemo Njegova djeca. Naša Gospa, kao Kraljica našega života, pomaže nam sačuvati to prisno jedinstvo s Presvetim Trojstvom. Katkad će njezine suze pomoći očistiti rane naših grijeha; drugi će put u naše duše uliti melem svoje nježnosti kada smo u napasti da klonemo duhom; a u trenutcima radosti hrabri nas svojim miomirisom, pomažući našoj duši osjetiti duboku Božju prisutnost.
S naše strane, to očišćenje traži svakodnevni napor da očistimo svoju dušu kako bismo pustili Boga da kraljuje u našem srcu. Sveti Josemaría upitao je jednoga od svojih sinova: „Imaš li želju za ispravljanjem, očišćenjem, mrtvljenjem, za tješnjim dodirom s Gospodinom, za rastom u pobožnosti, bez drame i vanjskoga pokazivanja, s naravnošću?“[4] Želimo li da naša Gospa uistinu bude kraljica naših srdaca, kako bi od nas učinila dobru djecu Božju, tijekom ovoga vremena molitve trebali bismo se upitati: koji kutovi mojega života traže očišćenje? Nastojim li da moji osjećaji i moje misli prolaze kroz Marijino srce? Sveti je Josemaría savjetovao: „Moli Oca, Sina i Duha Svetoga, i svoju Majku, da ti pomognu da se spoznaš i oplačeš sve prljavštine koje te priječe i koje su ostavile – jao – tolike naslage... – A ujedno, i bez da se udaljiš od takva razmišljanja, reci mu: daj mi, Isuse, takvu Ljubav da bude vatra pročišćenja, u kojoj će se moja bijedna put, moje bijedno srce, moja bijedna duša, moje bijedno tijelo istrošiti, očistivši se od svih zemaljskih ništavosti... Zatim, moje već ispražnjeno ja, ispuni sobom: da se ni na šta zemaljsko ne navežem; da me uvijek Ljubav sačuva.“[5]
OČIŠĆENJE je prvi korak prema uživanju slobode koju nam naša Gospa želi udijeliti svojim kraljevanjem. Davši nam Mariju za Majku, Isus joj je povjerio vrlo određenu ulogu: da u nama iskuje novo srce, sposobno za iste osjećaje kao i srce njezina Sina. Tako Marija pomaže da se Ezekielove proročke riječi ostvare u svakome od nas: »Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe« (Ez 36, 26-27). Nije li glavna zadaća dobre majke pomoći svojoj djeci da radosno žive na ovome svijetu i da daju slavu Bogu?
Kraljevanje se naše Gospe sastoji, dakle, u širenju beskrajne ljubavi njezina Sina. Od Isusa je naučila da se istinsko kraljevstvo ne temelji na povlasticama ni na častima. „Postoji svjetovna ili uobičajena predodžba kralja ili kraljice: osoba s velikom moći i bogatstvom. Ali to nije kraljevsko dostojanstvo Isusa i Marije. Pomislimo na Gospodina; kraljevsko dostojanstvo i kraljevanje Kristovo satkani su od poniznosti, služenja i ljubavi. To je iznad svega služiti, pomagati i ljubiti.“[6] Marija vrši svoje kraljevanje bdijući nad nama i pružajući nam svoju majčinsku zaštitu. Ali da bismo primili tu ljubav i prenijeli je onima koji su nam najbliži, trebamo imati novo srce koje je željno služiti drugima. Naša nam Gospa pomaže shvatiti da se isplati probiti ljusku svoje sebičnosti i otvoriti se milosti njezina Sina i potrebama svih ljudi. Poput slugu iz prispodobe o svadbi kraljeva sina, naša se Majka nikada ne umara pozivati nas da otkrijemo kako naše postojanje postaje velikom svečanošću tek onda kada nastojimo vršiti Božju volju. »Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!« (Mt 22, 4).
Ovo vrijeme molitve možemo završiti obraćajući se svojoj Majci riječima svetoga Josemaríje: „Sveta Marijo, ,Kraljice apostolâ‘, kraljice svih onih koji žele učiniti poznatom ljubav tvojega Sina, ti tako dobro razumiješ naše bijede. Zamoli Isusa za oproštenje naših jadnih života – za ono što je moglo biti oganj, a bio je pepeo, za svjetla koja su se ugasila, za sol koja je obljutavjela. Majko Božja, svemoćna si u svojoj molbi. Isprosi nam, zajedno s oproštenjem, snagu da uistinu živimo životom vjere i ljubavi, kako bismo svoju vjeru u Krista mogli dijeliti s drugima.“[7] Majko, pomozi nam imati srce slobodno i čisto poput tvojega.
[1] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 275.
[2] Franjo, homilija, 20. studenoga 2016.
[3] Sveti Josemaría, Brazda, br. 787.
[4] Sveti Josemaría, Razgovarati s Bogom, br. 22.
[5] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 41.
[6] Benedikt XVI., audijencija, 22. kolovoza 2012.
[7] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 175.