Evanđelje (Mt 9, 14-17) 

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

»A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.«

»I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

Komentar evanđelja

U današnjem evanđelju Isus nas poučava o pravom značenju posta. Pokazuje nam da vanjski post mora biti popraćen ispravnim unutarnjim stavom; on upućuje na jednostavnost srca.

Kritički stav farizeja – koji naizgled proizlazi iz revnosti za Zakon – otkriva, s jedne strane, nerazumijevanje pravog značenja Zakona, a s druge, nedostatak ispravne nakane. Za te je farizeje post imao apsolutnu vrijednost sam po sebi. Ipak, oni su te postove prilagođavali u posebnim prilikama. Isus im ukazuje na to da je „zaručnik” prisutan. „Zaručnik” je On sam; On je Mesija koji se treba sjediniti s Crkvom u bračnom zajedništvu. Post ima svoju svrhu – kontekst pokore – no sada, dok je On s učenicima, vrijeme je za radost.

Naši postupci otkrivaju ono što se krije u našim srcima. Ako na misu dolazimo vjerujući u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji, dolazimo na vrijeme, ponašamo se dostojanstveno, aktivno sudjelujemo i iskazujemo poštovanje. Veliki događaji iziskuju slavlje – uključujući i gozbe koje služe kao istinska zahvala Bogu. On je za nas stvorio hranu i njome nam želi poručiti da je ljudski život uvijek dar Onoga koji nas ljubi i koji je darežljiv.

Papa Franjo poučava o pravom značenju posta: „Molitva, milostinja i post glavni su načini koji Bogu omogućuju da djeluje u našim životima i u životu svijeta. To su duhovna oružja” [1].

No, ako je nakana iskrivljena, sve to potpuno gubi svoj smisao: „Čak i molitva, milostinja i post mogu postati usmjereni na samoga sebe. U svakom djelu – pa i onom najljepšem – može se kriti crv samodopadnosti. Tada srce nije potpuno slobodno jer ne traži ljubav prema Ocu i braći i sestrama, već ljudsko odobravanje, pljesak mnoštva i vlastitu slavu” [2].

Post – tradicionalna židovska praksa – dobar je i kršćani ga prakticiraju u tom dobrom duhu; ipak, ono čemu težimo jest vrijeme radosti u kojem će post izgubiti svoj smisao jer ćemo već vječno živjeti s Bogom.

[1] Francisco, Homilija, 2-III-2022.

[2] Idem