Evanđelje (Iv 10:27-30)

U ono vrijeme reče Isus:

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Komentar

Četvrta uskršnja nedjelja poznata je kao Nedjelja dobrog pastira. U svim liturgijskim ciklusima evanđelje namijenjeno za čitanje na ovu nedjelju sadrži odlomke iz Iv 10:1-30, čije je cijelo poglavlje usmjereno na sliku pastira i ovaca. U odlomku za ovu nedjelju Isus govori o zaštiti koju Bog pruža onima koji mu se utječu.

Slika pastira i ovaca ima duboke biblijske korijene. Važne osobe iz povijesti Izraela bili su pastiri, npr. Abel (Post 4:2), Mojsije (Izl 3:1) i David (1 Sam 16:11-13). David i njegovi potomci, npr. Jošua (Br 27:17) bili su pastiri svog naroda. No, sam Bog je često prikazivan kao pastir koji pazi svoj narod, “svoje ovce” (Post 49:15, Iz 40:11, Ez 34:5, Ps 23:1, Sir 18:13).

Činjenica da se Isusovo naučavanje o dobrom pastiru pred vjernike stavlja baš u Uskršnje doba ima duboko značenje, kao što je i Benedikt XVI pojasnio: “ Vodi nas u središte, do vrhunca objave Boga kao Pastira svog naroda, ovo središte i vrhunac jest Isus, sam Isus koji umire na križu i ustaje iz groba treći dan, ustaje sa svojim cijelim čovještvom i tako nas uključuje, svakog muškarca i ženu, u svoj prolaz iz smrti u život.”[1]

Ivanovo nam evanđelje govori da je Isus izgovorio ove riječi na židovski blagdan Posvećenja hrama. Ova je svetkovina spomen na očišćenje mjesta i na posvetu oltarnog žrtvenika u doba Makabejaca, koji su osnažili hramske zidine da bi zaštitili sveto mjesto od oskrvnjenja kao što ga je svojedobno bio počinio Antioh IV Epifan (1 Mak 4:52-61 i 2 Mak 10:1-9). Štoviše, Isus je navedene riječi izgovorio na mjestu koje se naziva Salomonov trijem. Ovaj zidom ograđeni prostor omeđen snažnim stupovima mogao je poslužiti kao slika zaštite koju je Isus obećao pružiti svojim ovcama.

Kao što je papa Franjo rekao, Isusove riječi izgovorene ove nedjelje upućuju nam osjećaj potpune sigurnosti i beskrajne nježnosti. Naš je život potpuno siguran u Isusovim I Očevim rukama, koje su jedno: jedinstvena ljubav, jedinstveno milosrđe koje se obznanilo jednom za svagda u žrtvi Križa… Zbog toga se više ničega ne bojimo: naš je život spašen od propasti. Nitko i ništa nas ne može istrgnuti iz Isusovih ruku, zato što nitko ne može nadjačati Njegovu ljubav. Isusova je ljubav nepobjediva.” [2]

Isusova blizina i zaštita koju pruža svojim ovcama također nas vodi prema nadi u našem životu te prema trudu da zadovoljimo Boga. Kao što je sveti Josemaria rekao: “Vrlina nade uvjerava nas da Bog s nama upravlja svojom svemoćnom Providnosti i da nam daje sva sredstva koja su nam potrebna. Nada nas čini svjesnima stalne Božje dobrote prema čovječanstvu, prema meni i tebi. On je uvijek spreman da nas sasluša, zato što se nikad ne umara slušajući nas. Njega zanimaju tvoje radosti, tvoji uspjesi, tvoja ljubav, ali i tvoje brige, tvoje patnje i tvoji neuspjesi. Zato se ne pouzdaj u Njega samo onda kad shvatiš da si slab. Obrati se svom nebeskom Ocu i kad ti je dobro i kad ti je loše, uteci se Njegovoj milosrdnoj zaštiti. I naša uvjerenost da smo ništa (nije potrebna velika količina poniznosti da bismo shvatili da smo samo red ništica) preobrazit će se u nezaustavljivu snagu, zato što će Krist biti s lijeve strane tih ništica pretvarajući ih u nemjerljivu brojku! Gospodin je moja snaga i moje utočište, koga da se bojim?” [3]

[1] Benedikt XVI, Propovijed, 29. travnja 2012.

[2] Papa Franjo, Kraljice Neba, 17. travnja 2016.

[3] Sveti Josemaria, Prijatelji Božji, br. 218.