Evanđelje (Lk 9, 11b-17)

Saznalo to mnoštvo pa pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« A bijaše oko pet tisuća muškaraca.

Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.

Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

Komentar

Evanđelja nam često pokazuju obilnu Isusovu ljubav prema ljudima oko sebe. Rado je primao svakoga strpljivo propovijedajući Kraljevstvo Božje i ozdravljajući bolesne koje su stavljali preda Nj. U čudu umnažanja kruhova i riba vidimo Isusa kako je zabrinut i za njihove materijalne potrebe. Kao što je papa Franjo rekao: „Njegovo suosjećanje nije tek isprazni sentiment, već nam pokazuje svu snagu njegove želje da nam bude blizu i spasi nas. Isus nas toliko voli i želi nam biti blizu. Kako se primiče večer, Isus je zabrinut oko toga da nahrani sve te umorne i gladne ljude i brine se za one koji ga slijede.“ [1]

Čudo umnažanja hrane za mnoštvo, koje su svi evanđelisti odlučili prenijeti, uvod je izlijevanju Isusove ljubavi u Euharistiji. Cijeli prizor obiluje euharistijskim značenjima. Prije svega, Isus je nahranio mnoštvo na usamljenom mjestu. S ovim činom ljubaznosti dao je podsjetnik i obnovu Božje providosne ljubavi koju je Bog pokazao hraneći Izraelce u pustinji otajstvenom manom koja je svaki dan padala s neba (usp. Izl 16, 1) te je navijestio istinski kruh s Neba u Euharistji (usp. Iv 6, 30).

Osim toga, ono što je Isus napravio s kruhovima vrlo je znakovito: „Pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.“ (Lk 9, 16) Čineći tako, Isus je podsjetio na gestu glave obitelji u Izralskim domovima i navijestio svoju vlastitu gestu ustanovljenja Euharistije na Posljednjoj večeri (usp. 1 Kor 11, 23-26; Mk 14, 12-26; Mt 16, 17-20; Lk 22, 7-39). Uskrsli Gospodin napravit će isto to kada bude lomio kruh za stolom s učenicim iz Emausa (usp. Lk 24, 30). I svećenici će raditi istu gestu na svakoj svetoj misi.

Isusova ljubav koju je pokazao tu večer umnažajući hranu za ljude tako se proširuje kroz prostor i vrijeme. Sv. Tereza od Djeteta Isusa o tome kaže nešto iznenađujuće: „On ne dolazi s Neba svaki dan kako bi ostao u zlatnom ciboriju, već da nađe drugo Nebo – Nebo naše duše, stvorene na Njegovu sliku, živi Hram preslatkoga Trojstva.“ [2]

Čudom umnažanja nasitilo se skoro oko pet tisuća ljudi i još uvijek je puno ostalo: „Od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara“. Ova činjenica, koju je Isus sigurno predvidio, osim što odražava Učiteljevu brigu za male stvari, također simbolizira preobilje mesijanskog vremena koje su prorekli proroci (usp. Iz 25, 6; Ps 78, 19-20) te anticipira Isusovu preobilnu ljubav za čovječanstvo, ispunjenu u žrtvi na Križu i usadašnjivanu u Euharistiji.

Konačno, Isus je htio dozvoliti učenicima udio u svojoj službi iz ljubavi prema mnoštvu. Stoga im Isus,kada su pokušali raspustiti ljude, kaže: „Podajte im vi jesti!“ Papa Franjo kaže: „Gospodin nas tjera da hodamo tim putem, putem služenja, dijeljenja, davanja; i ako dijelimo, onda ono malo što imamo, ono malo što jesmo, postaje bogatstvo. Jer Božja snaga – a to je snaga ljubavi – dolazi do našeg siromaštva i preobražava ga. Zapitajmo se zato večeras, dok se klanjamo Kristu, koji je stvarno prisutan u Euharistiji: dopuštam li sebi da me On preobrazi? Dopuštam li Gospodinu, koji mi se daruje, da me vodi kako bih sve više izlazio iz svoje male zatvorenosti, kako bih dao, dijelio, ljubio Njega i bližnje?“ [3]

[1] Papa Franjo, Opća audijencija, 17. kolovoza 2016.

[2] Sv. Tereza od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, rukopis A, poglavlje 5

[3] Papa Franjo, Homilija, 30. svibnja 2013.