Evanđelje Iv 2, 13-25
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Komentar
Na putu kroz Korizmu, liturgija ove 3. nedjelje predlaže nam da razmotrimo prizor poznat kao čišćenje Hrama. Ostali evanđelisti smještaju ovaj događaj u posljednji Isusov tjedan u Jeruzalemu, kada će on izvršiti zadaću koju je primio od Oca, dok je Ivan stavlja na početak Isusove javne službe, vjerojatno s idejom da se prizor smatra kao programska gesta.
Kad tjera prodavače i mjenjače novca iz Hrama, Isus se sjeća proročkih riječi Zaharije: „Toga dana više neće biti trgovaca u Hramu Gospodnjem" (Zah 14, 21). Shvativši da je to bila simbolična gesta, Židovi od njega traže znak kojim će potvrditi da djeluje u ime i snagom Božjom kao pravi prorok.
Isus nudi znak koji nije mogao dati nijedan drugi prorok: križ i uskrsnuće „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Značenje ovih riječi, koje su Židovi pogrešno protumačili, otkrit će se tek Isusovim uskrsnućem, kad su se učenici sjetili da je to rekao i povjerovali Svetom pismu i Isusovim riječima.
Križ i Isusovo uskrsnuće otvaraju novi način štovanja Boga. Mjesto susreta između Boga i ljudi više neće biti Hram, već tijelo uskrslog i proslavljenog Isusa koji okuplja sve u Sakramentu svoga tijela i krvi.
Ubrzo nakon toga, u istom Evanđelju po Ivanu, Isus će to jasnije objasniti Samarijanki: „dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. (…)Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.“ (Iv 4,21-23).
Sveti Pavao se poziva na taj novi kult kad kršćane naziva "Božjim hramom" (1. Kor 3,16), a posebno kada nas potiče da svoja tijela prinosimo kao živu, svetu žrtvu, Bogu ugodnu. Riječ je o „duhovnom štovanju" (Rim 12,1), bogoslužju u kojem čovjek sjedinjen s Kristom postaje obožavanje, proslavljanje živoga Boga.
Nakon pročišćenja Hrama, evanđelist ističe da su mnogi kad su vidjeli znakove koje je on počinio vjerovali u njegovo ime i, unatoč tome, Isus im nije vjerovao, jer je poznavao unutrašnjost svakog čovjeka.
Ponekad se naša vjera, poput vjere onih Isusovih protivnika, više temelji na čudima nego na samom Bogu, više se temelji na našim jamstvima nego na zajedništvu s Kristom ostvarenom u sakramentima.
Isusovo pročišćenje Hrama podsjeća nas danas na potrebu da pročistimo svoju vjeru, da ponovno pronađemo svoj život u ovom Bogu koji je na križu očitovao svoju snagu i svoju beskrajnu ljubav, izvor našega spasenja. Samo prolaskom kroz križ doći ćemo do slave i radosti uskrsnuća.