Evanđelje Mt 5, 1-12a
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
Komentar
Danas Crkva pamti sve one ljude koji su u zemaljskom hodu živjeli prijateljstvo s Bogom i stoga ušli u njegovu slavu. Neki su sveci uzdignuti do oltara kao uzori Božje kreposti i ljubavi. Ali mnogi su iz dana u dan ostavljali otisak svetosti koji je možda prolazio nezamijećen ljudskim očima, ali koji nikad ne izmiče pažljivom i milosrdnom pogledu Boga.
"Svi sveti su blagdan diskretne, jednostavne svetosti", komentirao je Fernando Ocáriz, prelat Opusa Dei. Obična ljudska svetost, koja kao da ne ostavlja traga u povijesti; ali, unatoč tome, svijetli pred Gospodinom i ostavlja u svijetu sijanje Ljubavi od koje se ništa ne gubi.“(1)
Kao evanđelje mise ovog dana Svih svetih, liturgija je odabrala odlomak Blaženstava prema svetom Mateju, kao da želi naglasiti da su oni ekvivalent svetosti, one koja je prepoznata i proglašena za neke, ali i one koja je u potpunosti poznata samo na Nebu.
Evanđelja prikupljaju dvije verzije Isusova govora o blaženstvima: Lukinog, njegova četiri blaženstva i četiri jada, te Matejeva, koji danas razmatramo i koji uključuje devet blaženstava. Matej nam pokazuje kako Isus poučava ljude, sjedeći na vrhu planine, sjećajući se Mojsija, koji je Izraelcima dao ploče Zakona nakon što su s Bogom stali na vrh Sinajske gore. Isus silazi na zemlju i poučava s autoritetom da u potpunosti izvršava taj prvi zakon i poziva ljude da budu savršeni poput nebeskog Oca (usp. Mt 5,48).
Svako od Blaženstava, sa svojim zbunjujućim jezikom, izazvalo je brojne komentare kroz povijest Crkve. U sintezi, Katekizam objašnjava da nadasve "blaženstva crtaju lice Isusa Krista i opisuju njegovu milosrđe" [2]. Isus je glavni blaženi i blagoslovljeni jer je živio na zemlji u ljubavnom sjedinjenju s Ocem, koji je najveća sreća, iznad svake nevolje.
Iz tog su razloga blaženstva sastavni dio svetosti i poziv na nju, jer „osvjetljavaju postupke i stavove karakteristične za kršćanski život; to su paradoksalna obećanja koja održavaju nadu u nevoljama; navješćuju učenicima već inicirane blagoslove i nagrade; inaugurirani su u život Djevice Marije i svih svetaca “[3].
Isus nas poziva, riječima pape Franje, „da krenemo putem blaženstava. Ne radi se o izvanrednim stvarima, već o tome da svakodnevno slijedimo taj put koji nas vodi u nebo, vodi u obitelj, vodi nas kući. Tako danas naziremo svoju budućnost i slavimo ono za što smo rođeni: rođeni smo da nikada više ne umremo, rođeni smo da uživamo u Božjoj sreći! Gospodin nas ohrabruje i kaže onome tko krene putem blaženstava: "Kličite i radujte se, jer će vaša nagrada biti velika na nebu". Neka nam sveta Majka Božja, Kraljica svetaca, pomogne da odlučno koračamo putem svetosti! Neka Ona, koja je Nebeska vrata, povede našeg voljenog pokojnika do nebeske obitelji “[4].
[1] Poruka prelata, 1. studenoga 2017.
[2] Katekizam Katoličke Crkve, 1717.
[3] Isto.