Evanđelje Lk 15, 1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«

»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«

»Došavši k sebi reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'«

»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.

Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'«

Komentar

Evanđelje današnje Mise jedno je od najpoznatijih tekstova u Novom zavjetu. U njemu nam se govori o Očevu milosrđu i istodobno o dvije vrste srca, dvije vrste djece, koja nisu u stanju doći do središta te ljubavi koja ih okružuje i preplavljuje. U kontekstu obraćenja, budući da smo u sezoni Korizme, priča nas potiče da se ne umorimo ponovno otkriti lice Oca, bez obzira koliko mislili da ga već poznajemo: da ga upoznajemo srcem (usp. 2. Kor 5,16).

Zapanjujuće je ono što čini sin koji napušta dom: misleći da zaslužuje nasljedstvo i tražeći to; nesvjestan traženja pukog užitka sadašnjeg trenutka; potaknut da okrene leđa vlastitoj vjeri (brinući se o svinjama) za život; njegov način razmišljanja kad se vratio kući, ne gonjen ljubavlju nego nuždom; otvrdnuće njegova srca, zbog čega na oca projicira vlastiti način gledanja stvari i ljudi. Upadljiv je i stav sina koji ostaje kod kuće, tvrdoga srca, nesposoban razumjeti očevu ljubav i nemilosrdan prema bratu.

Ti stavovi govore o onome što nam može biti u srcu. I podsjećaju nas na potrebu da neprestano ponovno otkrivamo Božju ljubav prema nama, Ocu kojem nisu nepoznati niti jedan od naših nedostataka. Pozvao nas je da budemo njegova djeca i sa njegove strane taj poziv ne prestaje. Pozvao nas je da živimo u slobodi, a ne kao robovi. Dvojica sinova iz prispodobe na kraju su živjeli kao robovi: jedan, rob svoje strasti; drugi, rob pogrešno shvaćene obveze. Sveti Pavao podsjeća nas da je tamo gdje je Duh Gospodnji, tamo je i sloboda (usp. 2. Kor 3,17). Ne sloboda kao izgovor za tijelo, već služenje jedni drugima iz ljubavi (usp. Gal 5,13). Od ove djece učimo potrebu da tražimo od Duha Svetoga da nam pomogne da neprestano ponovno otkrivamo milosrdno lice onoga Oca čija smo djeca; otuda snaga da radosno živimo vjeru iz dana u dan.