Evanđelje Mt 16, 13-19

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?«

Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče:

»Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Komentar

Svaki biskup vrši svoju službu u cijeloj svojoj biskupiji, u čijoj katedrali sjedi na Katedri, kao predsjedatelj umjesto Boga Oca. Blagdan Katedre sv. Petra prisjeća se činjenice da je Isus Krist Šimuna i njegove nasljednike u Rimu učinio stijenom na kojoj je sagradio svoju Crkvu. Matej kaže da, iako učenici nisu razumjeli značenje čuda niti tko je Isus, dogodila se Petrova ispovijed i obećanje prvenstva (usp. Mt 16,8-20).

Isus Krist bio je na putu prema Cezareji Filipovoj kada je pitao svoje učenike o vlastitom identitetu. Zatim se označio kao "Čovječji Sin": izraz koji sugerira božansko podrijetlo sjedinjeno s ljudskim licem (usp. Dn 7,10-14); istodobno, evocira patnika, Slugu (usp. Mt 20,28). Isus nekako vodi svoje učenike da otkriju tko je on, pitajući što ljudi govore, a zatim što misle. Petar odgovara: „Ti si Krist, Sin Boga živoga." Samuelova knjiga najavila je Davidovog potomka kojeg će Bog tretirati kao svog sina (usp. 2 S 7,14). David je obećao da će sagraditi hram za Boga. Isus najavljuje još jedan hram, Crkvu: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati."

Ivan na aramejskom znači "Bog pokazuje milosrđe": Isus naglašava da je Petrovo djelo dar vjere. Ti si, Šimun, sin milosrđa! "Ti si Petar i na toj ću stijeni sagraditi svoju Crkvu." Gospodin je rekao galilejskom ribaru da će ga zvati Kefa, "Stijena" (Iv 1,42).

Isus daje još jedno obećanje Petru: „Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." Prorok Izaija najavio je da će ključ Davidove kuće biti postavljen na ramena upravitelja kraljevske palače: kao kraljev predstavnik svakodnevno je otvarao i zatvarao upravni život ljudi (usp. Iz 22,22) . Isus otvara nebeska vrata; kao novi David ima "Davidov ključ" (Ap 3,7).

Nakon priče o Petrovu primatu, Matej govori kako su pismoznanci i farizeji ljudima zatvorili nebeska vrata (usp. Mt 23,13). Gospodin daje Petru i njegovim nasljednicima moć opraštanja grijeha. Na dan uskrsnuća, u večeri mira i radosti, Isus će udahnuti svojim učenicima Duha Svetoga: ustanovio je sakrament pokore (usp. Iv 20,22-23).

Obećanje se događa na granici s poganskim svijetom, izazvano univerzalnošću Crkve. Novi zavjet pokazuje kako se s vremenom razvija razumijevanje Petrove službe. Iz Rima, prijestolnice carstva i mjesta Petrovog mučeništva, Duh Sveti pokreće evangelizaciju naroda.

U bazilici svetog Petra u Rimu, tadašnji papa Benedikt XVI. rekao je da „velika brončana stolica sadrži drveno sjedalo iz devetog stoljeća, dugo smatrano stolicom apostola Petra. […] Izražava trajnu prisutnost apostola u učiteljstvu njegovih nasljednika “. Kod Pape kršćani pronalaze istinu svoje vjere: „Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“(Lk 22,32).

Rimski biskup je "kao Petrov nasljednik, trajni i vidljivi princip i temelj jedinstva" Crkve. Uživa u nepogrešivosti u pogledu vjere i običaja. Zovemo ga Papa, grčka riječ za oca. Sa sinovskom naklonošću sveti Josemaría naučio je puno moliti za Papu, čije očinstvo sudjeluje u Božjem očinstvu.