Evanđelje: Lk 12, 1-7

U ono vrijeme: Kad se skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima:

»Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.«

»A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!«

Komentar

"Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja." Gospodin traži ljude koji se trude biti koherentni i koji žele živjeti u jedinstvu života.

Isusova izreka podsjeća na pohvalu koju je uputio Natanaelu kad mu ga je Filip predstavio: "Evo pravog Izraelca u kojem nema prijevare" (Ivan 1,47)

Pomaže onima koji ga slušaju i pomaže nam da hodamo licem u lice s Bogom: „ne postoji ništa skriveno što neće biti otkriveno, niti postoji tajna koja neće biti poznata. Jer sve što ste rekli u mraku, čut će se i na svjetlu; sve što ste šaptali na uho u zatvorenom bit će objavljeno na krovovima”.

Isus od nas očekuje jednostavnost djeteta koje se poznaje pred ocem i koje se nema čega bojati.

Kao što je sveti Josemaría napisao u Putu: „Čovjek mora biti načistu s tim, da je Bog trajno uz nas. Živimo kao da je Bog daleko, tamo među sjajnim zvijezdama; i ne pomišljamo da je on baš uvijek uz nas. Prisutan je kao ljubazan Otac. Svakog od nas ljubi više nego što sve majke svijeta mogu ljubiti svoju djecu. On je tu da nas pomaže, voli, blagoslivlja i - oprašta. Koliko smo puta razvedrili svoje roditelje rekavši im nakon neke neposlušnosti: Neću to više učiniti! A možda smo istog dana to ponovili. Tada nas je otac hinjenom strogošću u glasu i mrka lica ukorio, a istodobno mu je, poznajući našu slabost, govorilo srce puno nježnosti: Jadno dijete, koliko se trudi da bude dobro. Potrebno je da se upravo natopimo i ispunimo osvjedočenjem da je Gospodin naš Otac, skroz-naskroz Otac, koji je na našoj strani i na nebesima. [1].

"Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? … Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.“ S tom jednostavnošću moramo hodati pred Bogom, a da nas ne zavara kad nas đavao pokušava odvesti putem licemjerja i straha kad stvari ne radimo dobro.

[1] Sveti Josemaría, Put, 267.