16. srpnja: Blažena Djevica Marija od brda Karmela

Evanđelje petka XV. tjedna kroz godinu i komentar.

Evanđelje Mt 12, 46-50

Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?«

I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«


Komentar

Na dan kada slavimo Blaženu Djevicu od Karmela, misno nam Evanđelje predstavlja prizor koji na prvi pogled pomalo zbunjuje, ali u kojem nam Isus govori o veličini svoje blažene Majke.

Sveti Matej nam govori da je Isus propovijedao usred mnogih ljudi „kad su njegova majka i njegova braća vani pokušavali razgovarati s njim". Kao što je poznato, „braća" je uobičajeni naziv na Bliskom istoku koji se odnosi na svu blisku rodbinu. To nisu bila Marijina djeca jer Ona je, osim što je začela i rodila Isusa na djevičanski način, uvijek ostala djevica. Nekim od ovih rođaka znamo imena iz drugih dijelova Evanđelja: Jakov, Josip, Šimun i Juda (usp. Matej 13,55).

Isusov odgovor onima koji su ga došli obavijestiti da ga traže je provokativan: „Tko je moja majka, a tko moja braća?" Čini se pretjerano grubim, kao da odbija voljene, ali nije. Sveti se Augustin pitao: „Nije li Djevica Marija - izabrana da se iz nje rodi spasenje i Krist prije nego što je u njoj začet - nije li ispunila Očevu volju? Sigurno je i to savršeno. Sveta Marija, koja je vjerom vjerovala i začela, više je trebala biti Kristova učenica nego Kristova Majka “[1].

Zaista, retoričko Isusovo pitanje pomaže usmjeriti pozornost na ono što će dalje reći, što je vrlo duboko učenje i za nas: „Tko izvršava volju Oca mojega koji je na nebesima, taj je moj brat i moja sestra i moja majka ”. Najveća veličina svakog stvorenja je vjerno ispunjavanje planova koje je Bog za njega uredio.

Bez sumnje, za Mariju, kao i za svaku dobru majku, bila bi izuzetna žrtva da ne može svakodnevno uživati u blizini svoga Sina, koji je morao ispuniti otkupiteljsku misiju zbog koje je došao na svijet. Isus je također znao voljeti i bilo bi mu bolno biti odvojen od svoje Majke. Ali iznad svih plemenitih ljudskih naklonosti je ispunjenje božanskih planova. Zato Katekizam Katoličke Crkve uči da „roditelji trebaju s radošću i zahvalnošću pozdravljati i poštivati Gospodinov poziv jednom od svoje djece“ [2].

Neka nam Blažena Djevica, koju danas častimo pod zazivom Karmela, pomogne da poput nje prigrlimo s radošću poziv koji Gospodin upućuje svakom od nas, pokoravajući se božanskim planovima za svakoga.

[1] Sveti Augustin, Propovijed 72 A, 3, 7.

[2] Katekizam Katoličke Crkve, br. 2235.

Francisco Varo // Vaticanews.com