Evanđelje: Lk 7, 36-50

U ono vrijeme neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!«

A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.«

I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«

Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Komentar

Današnje evanđelje pripovijeda o prizoru one žene koja se, tugujući za svojim grijesima, usuđuje kleknuti pred Isusom. Žene koja plače, koja ljubi i koja pomazuje noge Gospodnje. Žene koja slomi svoj stari život, koja ne ostaje zaključana u svojoj prošlosti, koja se ne obeshrabri i dopušta sebi da se izliječi. Žene koja otvara svoje srce jer želi istinski voljeti i treba Božji oprost. Žene koja sanja o srcu punom ljubavi, o novom srcu koje može voljeti više i bolje. Strastveni tragač za ljubavlju.

Ispred nje čovjek, određene kulture, farizej, koji je sudi oštro, prezire je, ne razumije njezine geste, niti milosrdni pogled Gospodinov. Čovjek nesposoban da sanja.

I Isus, usred njih dvoje. Strpljivošću i ljubavlju objašnjava Šimunu što je ta žena učinila: kako ono što boli Boga jest srce koje se zatvara pred milosrđem, za oproštenje, jer nije u stanju prepoznati vlastite grijehe; kako su „privilegirano mjesto susreta s Kristom vlastiti grijesi“ (Papa Franjo, homilija u Svetoj Marti, 18. rujna 2014.).

Uči ga kako je bio spreman da ta žena bez traženja dopuštenja dođe na večeru i zagrli je. Isusova želja bila je da joj može reći: "Oprošteni su ti grijesi."

Ova nas žena uči ispravnom načinu da izrazimo svoje pokajanje i priznamo svoje bijede i grijehe.

Moramo ih oplakivati, učiniti Božju bol nastalu zanemarivanjem i prezirom, svojom. Lezite do nogu Gospodinovih i ljubite i pomažite mu noge, uz zahvalnost i obožavanje.

Isus nikada ne ostaje na površini našega života, ide u dno našega srca da ga izliječi kako bi ono moglo ponovno voljeti.