Komentar Evanđelja: Slavne rane

Evanđelje četvrtka, petog dana Vazmene osmine i komentar.

Opus Dei - Komentar Evanđelja: Slavne rane

Evanđelje Lk 24, 35-48

U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.«


Komentar

Isus pokazuje svoje rane. Isus želi biti prepoznat u svojim slavnim ranama. One su pečat koji je ljubav zauvijek utisnula na njegovo slavno tijelo. U rukama, na nogama i na boku.

Ova jednostavna manifestacija izražava prekrasno značenje Križa. Znakovi ljubavi Isusa Krista prema čovječanstvu ne ostaju na Kalvariji, već su se popeli na Nebo. Uskrsli su do slave. Istina je da više ne krvare, ali i dalje govore isto što su izrazili na Kalvariji.

Isus nas sa svojim slavnim ranama uči da se ne bismo trebali bojati rana. Ta je patnja najuzvišenija manifestacija ljubavi. I da se rane ljubavi nemaju razloga skrivati. A također nas uči - da bismo živi uskrsnuli, trebamo živjeti razapeti.

Mi svojom svjetovnom logikom izbjegavamo bilo kakve znakove i sjećanja na ljudsku patnju. Sva sjećanja na smrt eliminiraju se iz javnog života, iz svakodnevnog razgovora... Ali Isus svojom božanskom logikom objavljuje i ovjekovječuje svoju muku i smrt. Ne želi zaboraviti što je učinio, zato su njegove rane poput tetovaže ljubavi za nas.

I prije svega, On ne želi da mi zaboravimo što je učinio. I što nastavlja činiti svaki dan na beskrvan način u žrtvi svete Mise.

Ti i ja i svi želimo se približiti tim znakovima božanske ljubavi i poljubiti ih s istom odanošću i nježnošću s kojom ih Marija ljubi na Nebu. Rane koje više ne krvare, ali daju nadnaravni život. Ti i ja i svi želimo razgovarati čisto i ponizno sa Njegovim slavnim tijelom.

  • José María García Castro // Photo: