Komentar Evanđelja: Jao vama!

Evanđelje četvrtka XXVIII tjedna kroz godinu i komentar.

Evanđelje Lk 11, 47-54

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati — da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«

»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.«

Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.


Komentar

"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja:!"

Isus s boli i jasnoćom krivi farizeje za silno zlo koje su činili. Umjesto da pomognu ljudima da prepoznaju Mesiju u Isusu, upravo je suprotno. Umjesto da otvore vrata i puste ih unutra, oni ih zatvaraju. Oni se postavljaju na Božje mjesto kao upravitelji njegove mudrosti.

Isusov je stav upravo suprotan: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Mt 11,28).

Isus nudi spasenje svima i ono što od nas traži su vjera i poniznost. Pogledajte istinu i volite je.

Hoditi s Gospodinom također znači biti ponizan. Jer kao što je rekla Sveta Terezija: „Jednom sam razmišljala zašto je naš Gospodin bio takav prijatelj ove vrline poniznosti, i stavio je to preda me - po mom mišljenju ne uzimajući u obzir, ali prilično brzo - ovo: to je zato što je Bog krajnja Istina, a poniznost je hodanje u istini “[1].

Poniznost je neophodna za hodanje s Gospodinom. Ponos se zatvara sam od sebe, smatra da posjeduje istinu. S druge strane, poniznost otvara srce istini prepoznavanjem da ne znamo sve. Hodati u istini znači imati pred sobom široke horizonte. Poniznost također dovodi do poznavanja sebe kao oruđa u Božjim rukama za pomoć drugima na putu vjere.

To nam govori Isus ovim riječima: " sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući". Isus želi koristiti nas, naš život, naš primjer kako bi drugima olakšao susret s njim.

Sjetio sam se nečega što sam pročitao prije nekoliko mjeseci, o smrti dobrog kršćanina. Rekli su da je na svom radnom stolu imao ove riječi svetog Josemarije: „To je kršćanin, jer on ne mrzi, on razumije, on nije fanatik, jer se zna svladavati, jer se zna žrtvovati, jer hoće mir, jer ljubi.”[2].

Dobar način da ne uzmemo ključ mudrosti već da budemo dobri provodnici Božje milosti jest borba da drugi mogu otkriti Krista u našim postupcima.

[1] Sveta Tereza, Las moradas 6, 10.

[2] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, 122

Javier Massa // Photo: Adi Goldstein - Unsplash