Evanđelje Mt 10, 24-33

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. Dosta je da učenik bude kao njegov učitelji sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko li će više njegove ukućane? Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«

Komentar

U ovom odlomku Isus nam govori o našim strahovima. „Ne bojte se" naviještati Evanđelje. Poziva nas da ne budemo kršćani u mraku, već kršćani u punom svjetlu. Danas postoji opasnost da vjeru smanjimo na privatnu sferu, misleći da svoju vjeru prakticiramo samostalno, odvojen od odnosa s drugima. Suvremeno društvo vrši pritisak da ne širimo Evanđelje, već ga držimo u sebi. U opasnosti smo da postanemo nutarnji kršćani, da se naš kršćanski život ne odražava u našem društvenom i profesionalnom životu. Isus nam pak pokazuje sasvim drugačiji put „Što vam govorim u tami, recite na svjetlu". Poziva nas da budemo njegovi svjedoci u svijetu, da prenesemo njegovu poruku na sva mjesta na zemlji. Rađati ljude za Krista, dovoditi Krista usred svih naših uobičajenih svakodnevnih okolnosti, svim ljudima oko nas.

Još jedan od naših strahova je strah od ljudi koji pokušavaju nas kršćane stjerati u kut. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu." Vlasnici svoje duše smo mi sami, mi sami upravljamo svojim životom, svojim putem. Moramo se samo bojati onih koji žele da padnemo u grijeh.

Isus nam daje ključ za nadvladavanje strahova: hrabrost da budemo djeca Božja. Nismo vrijedni samo zato što smo slika i prilika Boga, već nas je On učinio svojom djecom. A kao djecu, Bog nas apsolutno voli. Voljeni ne zbog onoga što radimo, niti zbog toga kako to radimo, već zbog onoga što jesmo: ljubljena Božja djeca.

Ovo povjerenje u našeg Oca Boga čini nas sposobnima privesti sve naše stvarnosti na molitvu s Bogom: naš umor, naše patnje i našu svakodnevnu predanost da budemo kršćani. Sve naše uobičajene aktivnosti važne su Bogu „čak su i dlake na tvojoj glavi izbrojane." S tom bliskošću djeteta sa svojim Ocem, strahovi nestaju. Ta sigurnost da smo voljeni dovodi nas do toga da možemo svjedočiti o Isusu u svijetu.