Evanđelje Lk 12, 35-38
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onima slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«
Komentar
Današnje Evanđelje uzima prvu od prispodoba u kojima Gospodin potiče na budnost. Preuzeto je iz brige sluga koji čekaju svog gospodara koji dolazi sa vjenčanja. Obučenost znači da je odjeća odjevena i spremni su za posluživanje; upaljene lampice aludiraju na svadbenu povorku koja stiže noću.
Ovom prispodobom Isus Krist nas uči koji bi temeljni stav kršćanina trebao biti: biti budan.
To je karakteristika svećeničke duše svakog kršćanina: duhovno hraniti narod Božji, držati svijet otvorenim Bogu. Svaki je kršćanin čuvar, koji bdije nad svojom braćom, motri, moli i čuva.
Na isti način na koji je Isus Krist bio u Maslinskom vrtu i molio; traži od svakog kršćanina da se brine o potrebama ljudi, da ga ne ponese pospanost i nepažnja.
A kad kršćanin živi ovako, tada se događa ono što Isus nastavlja pripovijedati: gospodar se opasuje poput sluge, posjedne nas za stol i počne služiti. I tada se događa velika transformacija: sluga postaje intimni prijatelj.
To je velika želja Isusa Krista da postigne zajednicu života sa svakim kršćaninom.
Odnos koji Bog želi imati s nama nije jedan od predanih podanika kralju ili vjernih slugama gospodara. Želi s nama imati prisan odnos s ljubavlju: On je taj koji nas želi, traži, poziva na svoju zabavu i služi nam.
Jadni, jednostavni, bez zasluga, bez talenata, voljeni smo, Božji miljenici.
A da bi ušao u to društvo, kršćanin mora preuzeti odgovornost za ono što Krist nosi u svom srcu: za svaku osobu na ovom svijetu.