Evanđelje Lk 11, 37-41

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.«

Komentar

Taj se farizej zacijelo zapanjio učenjima koja je upravo čuo i imao je odvažnosti pozvati Isusa na večeru, koji nije mogao reći ne na ustrajnu molbu. Takvo je povjerenje moralo biti uspostavljeno između njih dvojice da je Isus prekršio uobičajeni protokol čišćenja ruku, jer, kao što je već rekao nekim farizejima i zakonoznancima, " a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka" (Mt 15,20). Ali taj je mali detalj skandalizirao farizeja: to se iskreno divljenje pred učiteljem i veličinom njegove doktrine iznenada pretvorilo u ozbiljnu kritiku zbog sitnice. Tada dolazi Isusov prijekor, riječima koje odzvanjaju onim Gospodinovim proročanstvom, koje je izrekao prorok: " Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom« – riječ je Jahve Gospoda." (Jeremija 2:22).

Koliko je puta Isus ogorčen licemjerjem, nedostatkom dosljednosti u čovjekovom ponašanju! Pogotovo kad se puno trudi voditi računa o izgledu koji zanemaruje unutarnji život. Ta nesuvislost je puknuće jedinstva ljudske osobe, vrsta šizofrenije, jer "tko je činio ono što je bilo vani, radio je ono što je učinjeno i iznutra." Kakva je svrha održavanja lonca čistim samo izvana? Nitko ne bi želio piti ni jesti iz njega, ma koliko izvana bio čist. Bila bi to potpuno beskorisna posuda za svrhu za koju ju je lončar izradio. Isus uzima tu sliku da nas upozori na strašnu opasnost: da u istoj osobi zlo srca koegzistira s dobrotom koja je samo puka pojava.

Bog je taj koji nas je stvorio iznutra i izvana i želi živjeti u nama, tako da su naša djela odraz tog unutarnjeg života. Samo iz dna čistog srca mogu izići dobra djela, a među njima se ističe milostinja koja "oslobađa od smrti i čisti od svih grijeha" (Tobija 12,9). Prisvajamo riječi psalmista: "Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni" (Psalam 51,12).