Evanđelje Mt 12, 46-50
U ono vrijeme: Dok je Isus još govorio mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Onomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema svojim učenicima:
»Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«
Komentar
Tijekom svog javnog života Isus dosljedno stavlja svoje poslanje na prvo mjesto, a bilo koje druge zemaljske veze na drugo mjesto. Kraljevstvo nebesko je iznad svakog drugog kompromisa. Čak su i obiteljske veze koje su bile presudne u toj kulturi manje važne: Isus upozorava svoje slušatelje da onaj tko voli svoju obitelj više od njega nije dostojan njega (usp. Mt 10,34-37).
Tom su prilikom članovi njegove obitelji otišli u Kafarnaum, gdje su znali da je bio sa svojim učenicima, kako bi razgovarali s njim. Možda su ga željeli pozvati na oprez, pred sve većim protivljenjem pismoznanaca i farizeja. Nalazeći ga zauzetim poučavanjem svojih učenika, ostali su vani i poslali mu poruku.
Očekivali su da će na trenutak napustiti svoje učenike i doći im. Ali Isus je iskoristio trenutak da navijesti upravo svoje učenje svojim učenicima. Pruživši im ruku, svečano je proglasio: „Tko izvršava volju Oca mojega koji je na nebesima, on je moj brat i moja sestra i moja majka." Izjava je otvorila neočekivane horizonte: Isus je gradio novu obitelj koja se temeljila na duhovnim vezama, a ne na rodoslovlju ili srodstvu. Da bi mu pripadali, kaže Isus, potrebna je samo predanost izvršavanju Božje volje. Svatko se može pridružiti.
Veze koje se stvaraju između kršćana vrlo su bliske. Isus ih uspoređuje s obiteljskim vezama, a to pokazuje da fizičke obitelji smatra blagoslovom, školom bratstva i ljubavi. Doista, „Krist je želio biti rođen i rasti u njedrima Svete obitelji Josipa i Marije“ (KKC, br. 1655). Međutim, ova nova obitelj smatra se još većim blagoslovom i proširit će to bratstvo i ljubav na sve.
Pripadamo toj obitelji: „Crkva nije ništa drugo nego obitelj Božja" (CCC, br. 1655). Isus je poučavao svoje učenike u kojoj smo mjeri odgovorni jedni za druge. Uoči svoje muke naredio im je: „da se ljube, kao što sam i ja ljubio vas. Po ovome će svi znati da ste moji učenici (...) “(Iv 13,34-35).
I sve se ovo očituje na vrlo praktičan način. Moramo se redovito pitati možemo li pronaći način da „podnesemo teret drugih i na taj način ispunimo Kristov zakon“ (Gal 6,2).