Komentar Evanđelja: Živjeti Kristov život

Evanđelje V. Vazmene nedjelje (ciklus B) i komentar.

Opus Dei - Komentar Evanđelja: Živjeti Kristov život

Evanđelje Iv 15, 1-8

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«


Komentar

Isus Krist se oprašta od svojih bliskih prijatelja. Teško mu je napustiti svoje.

Okružen dvanaestoricom apostola, na posljednjoj večeri, on se okreće njima u ozračju velike intimnosti. Otvara im svoje srce i pokazuje im dubinu svoje ljubavi.

U drugim im je prilikama govorio o Kraljevstvu nebeskom, uspoređujući ga s vinogradom koji se daje u zakup nekim poljoprivrednicima. Sada predstavlja novitet. On je loza.

Ne kaže: „vi ste vinova loza“, niti kaže „vi ste vinogradari“.

Dapače, „ja sam trs, vi ste loze." Sam sin, koji je u prispodobi o vinogradu bio nasljednik, sada se poistovjećuje s lozom. Ušao je u vinograd, u svijet i postao vinova loza. Posađen je u zemlju.

Time im Isus Krist pokazuje dubinu Božje ljubavi. Loza više nije stvorenje na koje Bog gleda s ljubavlju. On sam postao je vinova loza, zauvijek se poistovjetio s lozom, s ljudima, sa životom svakoga od nas.

Iz tog razloga, loza se nikada ne može iskorijeniti, ne može se prepustiti lopovima i lovokradicama. Definitivno pripada Bogu, jer u njemu živi sam Božji Sin.

Obećanje dano Abrahamu, Izaku, Jakovu, Mojsiju, Davidu, prorocima, postalo je konačno. Bog se svojim Utjelovljenjem obvezao, njegova ljubav je nepovratna.

Ali, istovremeno, slika vinove loze i grana govori nam o potražnji za tom ljubavlju. Obraća se svakom od nas tražeći odgovor. Potrebno je ući u taj tok ljubavi; ukloniti, orezati, pročistiti sve što sprečava da ta struja dođe do posljednjeg kuta ovog svijeta.

Vinogradar uzima škare za obradu tla i orezuje grane tako da imaju više sunca i svjetlosti, tako da daju grozdove ukusnog grožđa. Krist nas sam želi orezati kako bismo mogli živjeti njegov vlastiti život. Želi nas upoznati sa svojom Pasijom, da je ugradimo u svoj život, da je utjelovimo.

Tako primamo novi način postojanja. Kristov život također postaje naš: možemo razmišljati poput njega, ponašati se poput njega, vidjeti svijet i stvari Isusovim očima.

I kao posljedicu, možemo voljeti druge kao što je on to činio: u svom srcu, iz svog srca, svojim srcem. I tako donijeti svijetu plodove dobrote, dobročinstva i mira.

To je želja Isusa Krista: istrgnuti naša kamena srca i dati nam srce od tijela, puno života, suosjećajno i milosrdno srce. I traži od nas da se damo u njegove ranjene ruke, kako bi mogao ukloniti iz našeg života ono što nas sputava, što nas dijeli od Boga.

Mala poniženja upravo su način da se Gospodinu kaže da nam oduzme ponos, pohlepu, bijes, ljutnju, lijenost, zavist, sebičnost, taštine, ogorčenost, nečistoće. Dopuštamo Duhu Svetom da obrezuje sve što ne živi u Kristu. Čini naše srce po mjeri srca Isusa Krista.

Ako dopustimo da Božje djelovanje uđe u naš život, tada ostajemo u njegovoj ljubavi, donosimo istinske plodove. Svojim malim poniženjima i djelima pokore govorimo Bogu: „Želim živjeti u tebi, za tebe, s tobom"; „Želim da snaga tvoje ljubavi bude prisutna tamo gdje jesam."

Iz tog se razloga ne radi o velikom zastrašivanju, već o tome da sve činimo s ljubavlju, tražeći od Gospodina da promijeni naša srca i stavi ih u druge.

Krist nam tako daje život u ljubavi. Njegov život i smrt činimo svojim, tako da on može živjeti u nama kroz ljubav. I omogućuje nam da krenemo njegovim stopama, otkupljujući sve duše, vodeći njegov otkupiteljski život na sva mjesta gdje se nalazimo (usp. sveti Josemaría, Via Crucis, XIV postaja).