Evanđelje (Mt 14,22-36)

I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.  I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike  te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Komentar

Isus čini čuda, ali odmah nastoji osigurati da ih se ne shvati krivo. Stoga, čim učini nešto iznenađujuće, šalje učenike natrag u "običan život", na jezero, gdje se odvija svakodnevni život mnogih od njih i gdje je normalno boriti se s valovima. Jezero, dakle, simbolizira naše obične živote. I Isus je prisutan u njima, iako ga ne vidimo. Jer nije došao na svijet da nam sve olakša, već da bismo ga uzeli za ruku na svom putu i, uz njegovu pomoć, prevladali neprijateljstva đavla te imali snagu i nadu u svojim teškoćama.

Zašto se ponekad mučimo prepoznati Božju prisutnost u našem svakodnevnom životu? Čujemo Petra kako govori: "Gospodine, ako si to ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi." U tim riječima osjećamo i povjerenje u Isusa i nemogućnost da ga u potpunosti prepoznamo. Samo nam Gospodin može reći u kojoj je mjeri njegovo povjerenje bilo ljudsko i u kojoj je mjeri Petar razumio što je Isus htio reći. "Ti si Krist, Sin Boga živoga" (Mt 16,16). Petar je htio pristupiti Isusu, ali ne znamo sve njegove razloge. Možemo ih koristiti kao polazište za razmišljanje o vlastitim: Kako se oslanjamo na Boga u svom svakodnevnom životu? S kojim namjerama mu pristupamo ili ga puštamo u svoj život? Molimo li ga da učini za nas ono što zahtijeva naš trud?

Život se ne može suočiti s isključivo ljudskim načinom razmišljanja. Upravo zato što je naš život poput "utrke" koja nije samo ljudska, odnosno ima za cilj nešto izvan isključivo ljudskog. U ovom životu možemo hodati s ljudskom sigurnošću kada se suočavamo s pothvatima koji ovise o našim vlastitim snagama. Ali to nije slučaj s nadnaravnim pothvatima. Gledano iz daljine, sve ljudsko izgleda krhko i beznačajno, jer čak i kada mislimo da sve kontroliramo, i dalje se pojavljuju novi izazovi koji nas nadilaze. Današnje evanđelje poziva nas da se ne oslanjamo pretjerano na sebe i da se otvorimo Onome koji istinski može izliječiti i ispuniti ljudsko srce istinskim mirom i povjerenjem: "Uzdaj se u Gospodina svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum" (Mudre izreke 3,5).