Evanđelje (Mt 10:26-33)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«
Komentar
Deseto poglavlje Evanđelja po Mateju govori nam da je Isus, nakon što je odabrao dvanaest apostola, poslao ih i dao im neke upute. Među njima su i oni koje čitamo u odlomku evanđelja ove nedjelje, čija je tema vodilja: „Ne bojte se”. On ih odmah u startu upozorava da će se susresti s teškoćama, progonom, nerazumijevanjem... Ali najveća prijetnja ne dolazi od onih koji ih pokušavaju ušutkati, niti od onih koji im prijete životom. Jedina prava opasnost je ono što „može uništiti i dušu i tijelo u paklu" - što može dovesti do grijeha, do gubitka Božjeg prijateljstva.
Htjeli mi to ili ne, strah je dio života. Od djetinjstva smo iskusili strahove koji su ponekad bili neutemeljeni, a kasnije su nestali. U starijoj dobi suočavamo se i sa situacijama koje nam mogu izazvati strah: patnja, nesporazumi, usamljenost, sumnje, smrt… Trebamo se suočiti s tim kušnjama i prevladati ih, vlastitim trudom i Božjom pomoći.
Ali Kristov učenik nema razloga za strah, jer on ili ona nikada nisu sami. Bog je Otac pun ljubavi koji pokazuje brigu za najsitnije detalje u životima svih svojih stvorenja, a još više svoje vjerne djece. „Rješenje je ljubav. Sveti Ivan Apostol napisao je neke riječi koje me doista ganu: qui autem timet, non est perfectus in caritate. Volim ih prevoditi na sljedeći način: bojažljiva osoba ne zna voljeti. Ti, dakle, koji voliš i znaš to pokazati, ne smiješ se ničega bojati. Dakle, samo naprijed!”[1]
Kako reče Benedikt XVI.: „Vjernici se, dakle, ničega ne boje jer znaju da su u Božjim rukama; oni znaju da nije zlo i nerazumno ono što ima posljednju riječ, nego da je jedini Gospodar svijeta i ljubavi Krist, Utjelovljena Božja Riječ, koji nas je ljubio do te mjere da se žrtvovao za nas, umirući na križu za naše spasenje. Što više rastemo u toj intimnosti s Bogom, prožetoj ljubavlju, to lakše pobjeđujemo svaki oblik straha.”[2]
U srcima mnogih od nas još uvijek odjekuje onaj vapaj, ispunjen vjerom i pouzdanjem u Boga, svetog Ivana Pavla II., u uvodnoj Misi za njegov pontifikat: „Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu. Njegovoj spasonosnoj moći otvaraju se granice država, ekonomskih i političkih sustava, ogromna polja kulture, civilizacije i razvoja. Ne boj se. Krist zna ‘što je u čovjeku’. On to jedini zna. Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubini njegova uma i srca. Tako često nije siguran u smisao svog života na ovoj zemlji. Napada ga sumnja, sumnja koja se pretvara u očaj. Molimo te stoga, molimo te s poniznošću i pouzdanjem, dopusti da Krist progovori čovjeku. On jedini ima riječi života, da, života vječnoga.”[3]
Apostol je hrabar i odvažan. Kristovi su učenici voljni preuzeti zadatke na granici ili čak premašiti svoje mogućnosti. Ali kada je zadatak božanski, odvažnost nije brzopletost, jer „Vjeran je Onaj koji vas poziva, i on će to učiniti" (1 Sol 5,24). Sveti Josemaria je inzistirao: „Bog i odvažnost! Odvažnost nije neopreznost. Odvažnost nije nepromišljenost.”[4]
[1] Sveti Josemaria, Kovačnica, 260.
[2] Benedikt XVI., Angelus, 22. lipnja 2008.
[3] Sveti Ivan Pavao II., Homilija za inauguraciju svoga pontifikata, 22. listopada 1978., br. 5.
[4] Sveti Josemaria, Put, 401.