Evanđelje Mt 15, 29-37
U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.«
Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.
Komentar
Današnje nam Evanđelje govori o jednom od čuda umnožavanja kruhova i riba koje je Gospodin izvršio za ljude.
Upravo je taj posljednji odlomak "za narod" polazište današnjeg komentara o ovoj dobro poznatoj sceni Gospodinovoj.
Isus vrlo dobro zna zašto je došao na zemlju, što je izraženo u božićnoj pjesmi koja se svetom Josemariji jako svidjela: "Moj Otac je s neba / i moja majka / sišao sam na zemlju da patim." Gospodin dolazi na svijet da izvrši Otkupljenje.
Spasenje koje nam nudi Božji Sin namijenjeno je svima, makar ga samo nekolicina kasnije prihvatila u svom srcu. Isus savršeno zna kakav će biti uspjeh njegova djela, ali ne prestaje poučavati, djelovati i davati se za "narod", odnosno za sve.
To je ono što vidimo u uvodu čuda umnožavanja kruhova i riba. Isus suosjeća s mnoštvom koje ga slijedi i koje nije jelo nekoliko dana i ne može ne iskoristiti svoju moć u njihovu korist.
Ovo je Isusovo srce. Uvijek suosjećajan, s beskrajnim željama da se dadne, da nam se preda, iako ga puno puta ne prepoznajemo niti ga pozdravljamo u svom srcu. Ali Njega nije briga za rezultat, ne nameće se, on i dalje čini svoje: sije, daje se, hrani nas.
Gospodin nas danas poziva da razmislimo o tome kakva je naša reakcija kad, nakon što se damo drugima, ne nađemo zahvalnost u njihovu načinu djelovanja. Raspadamo li se misleći da nismo dovoljno dobri? Odbacujemo li te ljude jer ne reagiraju na ono što dobivaju besplatno? Jesmo li i dalje uz njih bez obzira na naše okolnosti i stavove? Isus, krotak i ponizna srca, pokazuje nam put.