Evanđelje: Mt 8,5-11

Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:

»Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«

Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom«

---

Komentar

U današnjem Evanđelju predstavljen nam je stranac kao uzor vjere. Zapravo, on u Evanđeljima dobiva jednu od najvećih Isusovih pohvala: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere." (r. 10).

Satnik djeluje jednostavno: ima poteškoću i odlazi do osobe za koju misli da mu može pomoći da je riješi. Ali da bismo riješili problem, prvo ga moramo prepoznati. A to nam, ponekad, nije lako.

Ponekad će to biti zato što idemo prebrzo, a to ne shvaćamo. Nedostaje nam vremena i to se, ponekad, može prevesti u to da nam je teško percipirati poteškoće ljudi oko nas.

Može se dogoditi i da smo prestali moliti ili da vrijeme koje posvećujemo molitvi nije kvalitetno. Na taj način problem postaje nepristupačan i radije gledamo u drugu stranu, kao da ih samo vrijeme rješava.

Istina je da nam satnik daje lekciju vjere u Gospodina. Ali to je vjera kojoj prethodi dobročinstvo. Iz pogleda koji se zna zaustaviti, bez žurbe i marljivo, biti u stvarima drugih.

Možda je zato toliko logično da on ide k Gospodinu i traži tako veliko čudo. Jer zna da nema tu sposobnost da ga izliječi, ali Isus to ima.

Satnikove želje da se brine za svog vojnika i da je dobro, vode ga da otvori svoje srce Gospodinu. Na neki mu način sam pokazuje svoju ranjivost: nesposobnost da ga sam izliječi i apsolutnu potrebu za čudom od Boga.