Evanđelje Iv 6, 30-35

U ono vrijeme reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.«

Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«

Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.«

Komentar

U današnjem misnom Evanđelju Isus je predstavljen kao kruh koji daje život svijetu. Čitajući ovaj odlomak na Uskrs, možemo se sjetiti da Krist živi i da je u njemu izvor života. Sve veliko i lijepo u našem svijetu, sve što nas ispunjava energijom i čini da iskusimo da život vrijedi živjeti, nekako je povezano s Isusom. Sveti Ivan kaže da: „Sve je učinjeno za Njega, a bez Njega nije učinjeno ništa od onoga što je učinjeno. U Njemu je bio život i život je bio svjetlost ljudima “( usp. Ivan 1: 3-4).

U Isusu imamo sve. Iz tog razloga s likovima Evanđelja možemo reći: "Gospodine, daj nam uvijek ovaj kruh." Kad u svojim srcima primijetimo neku prazninu ili osjećamo da nam nedostaje snage za suočavanje sa svakodnevnim radom ... kakav sjajan lijek imamo u sudjelovanju u Euharistiji! Tamo ponovno oživljujemo svoju strast za životom i donosimo svijetu radost spoznaje da smo voljeni od Boga.

Misa je trenutak da dopustimo da nas Gospod obnovi. Sveti Josemaría povjerio je vlastito iskustvo: „kad se molim podno oltara Bogu koji moju mladost ispunjava radošću, osjećam se vrlo mlado i znam da se nikada neću smatrati starim; jer, ako ostanem vjeran svom Bogu, Ljubav će me neprestano oživljavati: moja će se mladost obnavljati, poput one orla “(Prijatelji Božji, br. 31).

Također želimo da ta vitalnost koju nam Gospodin daje ne ostane zaključana u nama, već da se prelije u našim svakodnevnim aktivnostima i ljudima koje susrećemo tijekom dana. Za to će nam pomoći da na oltaru ostavimo ono što imamo u rukama: projekte, iluzije, brige. Gospodin će ih uzeti i učiniti svojima. Prestat će biti nešto samo ljudsko, nego će djelovanjem milosti postati hrana koja svijetu daje život.