Evanđelje Iv 3, 31-36

Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju; što je vidio i čuo — za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.«

Komentar

U ovom kratkom odlomku, stavljenom u usta svetog Ivana Krstitelja, nudi nam se sažetak Isusove objave kroz svjedočenje Duha.

Glavna tema je odnos između Oca i Sina i vrlo posebno svjedočanstvo koje nam od Oca nudi „onaj koji dolazi odozgo", Krist.

Svi proroci - također i Ivan Krstitelj, poput posljednjeg od njih - svjedočili su o svjetlosti, ali oni nisu bili svjetlost (usp. Iv 1,7-8). Isus Krist je svjetlost svijeta ne zato što govori Božje riječi, već zato što je ispravno Božja Riječ.

Dobivanje visine podrazumijeva postizanje veće perspektive. Isusova je superiornost ona koja je na visini, ona koja dolazi s neba i vidjela je stvari onakvima kakve zapravo jesu.

Prije nekoliko dana, tijekom Velikog tjedna, razmišljali smo o Isusu koji visi na drvetu na Kalvariji, visokom mjestu. S te visine imao bi više perspektive od onih u nizini.

Iz tog razloga, oni koji pate mnogo puta život razumiju na dublji način. Tko je pribijen na križ, ima priliku promatrati stvarnost onako kako je Bog gleda s neba. Ali uvijek o njemu samome ovisi hoće li je prihvatiti ili odbiti.

Ponekad je to teško prihvatiti, ali superiornost o kojoj Isus govori ne postiže se dominacijom, već nošenjem našega križa na osobnu kušnju. Vjerovati u Sina Božjega znači slijediti ga do kraja.

„Ako netko želi krenuti za mnom, neka se odrekne sebe, uzmi svoj križ i slijedi me“ (Mk 8,34). U ovom Kristovom nasljedovanju riskiramo svoje vjerovanje. Stoga je na određeni način vjera promjena perspektive, koja ne ovisi toliko o tome kako je vidimo, već o visini koju dopuštamo da Krist dosegne u nama.