Evanđelje Iv 3, 7b-15

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:

»Treba da se rodite nanovo, odozgor. Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«

Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.«

Komentar

Liturgija se nastavlja na jučerašnju, predstavlja nam drugi dio razgovora između Nikodema i Isusa. Gospodin poziva ovog utjecajnog Židova da napusti svoje misaone obrasce i prihvati poruku o novoj vrsti života „u skladu s duhom". Međutim, ove su riječi Nikodema prilično zbunile i on se ne može ne zapitati: kako to može biti?

Možda s malo ironije, Isus odgovara da je zanimljivo da je „izraelski učitelj" toliko zbunjen pred Božjim stvarima, jer one bi trebale biti u njegovoj nadležnosti. Ali ne ostavlja ga u mraku i dalje mu otkriva veliku tajnu. U prvom dijelu svog razgovora Isus je istaknuo da će novi Život doći po Duhu Svetom (usp. Iv 3,5). Sada ga uči da će nam i ovaj Život biti dan zahvaljujući Njemu. Kako bi mu pokazao kako bi se to dogodilo, Isus pravi paralelu s pričom o Mojsiju i brončanoj zmiji (usp. Br 21, 4-9).

Tom prilikom narod je, osjećajući težinu svog putovanja kroz pustinju, počeo osjećati nostalgiju za danima u Egiptu i proklinjati Boga i Mojsija zbog trenutne situacije. Bog je u kaznu zbog njihove nezahvalnosti poslao otrovne zmije koje su pustošile narod. Ali Mojsije se založio za narod pred Gospodinom, koji mu je zapovjedio da napravi brončanu zmiju i podigne je visoko, dok mu je rekao: "Svatko tko je ugrižen i pogleda je, živjet će" (usp. Izl 21,8).

Isus je preuzeo ovaj otajstveni simbol da bi pokazao na koji način bi nam dao božanski život. Baš kao što je brončana zmija izliječila one koji su bili na samrti od zmijskog ugriza - dočaravajući dramu grijeha naših praroditelja - tako je Isus dao život svima onima koji su „gledali onoga koga su proboli". (usp. Iv 19,37).

Poruka koju Isus naviješta Nikodemu traži od nas da prihvatimo život koji nam Bog nudi i da, poput Izraelaca u pustinji, zaliječimo naše rane i bijede. Zbog toga je zanimljivo slušati ono što nas Gospodin danas uči: da je Život moguć ako pogledamo i postavimo svoje srce u Isusa Raspetog.