Evanđelje Lk 1 , 26-38
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče:
»Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti veliki zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje,neka mi bude po tvojoj riječi!«
I anđeo otiđe od nje.
Komentar
Evanđelje svetog Luke upoznaje nas s Marijom, djevojkom iz Nazareta, malog izraelskog gradića.
Pogled Gospodinov, koji ju je odabrao za majku njegova Sina, počivao je na toj djevojci iz tog dalekog sela, daleko od svjetala svijeta.
Priča o Mariji je stoga priča o iznenađujućem Bogu.
I Marija se dopušta iznenaditi Anđelovom najavom, ne skriva svoje divljenje. Zaprepaštenje je kad vidim da Bog želi postati čovjekom i da je upravo nju izabrao za svoju majku. Jednostavna djevojka iz Nazareta, koja ne živi u palačama moći i bogatstva, koja nije učinila izvanredne stvari.
Zaprepaštenje je kad vidim da je Bog zaljubljen u nju: puna je milosti.
Bog ju je tako gledao od prvog trenutka svog oblikovanja ljubavi.
Pogledao ju je prelijepu, punu milosti.
Kako je lijepa Marija!
Ovaj izraz, "puna milosti", tako poznat kršćanskom narodu, dubok je pozdrav, jer podsjeća na veličinu njezina poziva: Ona je izabrana za Majku Božju i stoga je sačuvana od istočnog grijeha u samom trenutku svog začeća.
"Puna milosti" ime je koje joj sam Bog daje kako bi ukazao na to da je ona uvijek i zauvijek bila ljubljena, izabrana da primi najdragocjeniji dar, Isusa, utjelovljenu Božju ljubav.
Dok razmišljamo o ovoj sceni, Gospa nas također želi iznenaditi.
Razmišljajući o svojoj Bezgrješnoj majci, lijepoj, potpuno čistoj, poniznoj, bez ponosa i predrasude, možemo prepoznati svoju istinsku sudbinu, svoj najdublji poziv: biti voljen, biti preobražen ljubavlju, ljepotom Boga.
Bog je usmjerio pogled ljubavi prema svakome od nas, s imenima i prezimenima.
Na isti način kao Marija, i nas je prije stvaranja svijeta izabrao da budemo sveti i besprijekorni.
Ona je zauvijek i uvijek voljena osoba.
A isto se može reći za svakog kršćanina: uvijek i zauvijek voljenog.
To je Njegov projekt ljubavi prema nama: da se u svakome od nas rodi Krist, tako da sve bude impregnirano Kristom, tako da sve bude obliveno božanstvom.
Djevica Marija otvorena je za Boga, vjeruje mu, čak i ako to u potpunosti ne razumije: dopušta se iznenaditi.
„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1, 38).
To je naš odgovor.
Bog nas uvijek iznenadi, razbije naše sheme, dovede naše projekte u krizu i kaže nam: vjerujte mi, ne bojte se, pustite se iznenaditi, izađite iz sebe i slijedite me.
Očekuje da ćemo biti iznenađeni: jednostavnošću, poniznošću svog života. Tamo se želi manifestirati.
Daje nam svoju ljubav koja nas spašava, liječi, daje snagu. I poziva nas na božansku avanturu: biti Božji pogled; njegov osmijeh, njegove ruke na ovom svijetu.
Ne traži od nas izvanredne stvari.
Samo traži da poslušamo njegovu riječ i vjerujemo mu.
Neka svaki dan, s Marijom, bude Navještenje.