Evanđelje
1. Lk 23,33: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.”
2. Lk 23, 43: "Zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju.”
3. Iv 19,26-27: “Isus vidje svoju majku i kraj nje učenika kojeg je ljubio pa reče majci:
– Ženo, evo ti sina. Pa reče učeniku: Evo ti majke."
4. Mt 27,46: "O devetoj uri reče Isus iza glasa: – Elí, Elí, ¿lemá sabacthaní? – što znači - Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
5. Iv 19,28: “Žedan sam”.
6. Iv 19,30: “Svršeno je.”
7. Lk 23,46. "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj”.
Komentar
Evanđelisti se pozivaju na sedam Kristovih riječi na križu. U njima otkrivamo koliko nas je Bog Otac volio dok nije predao svog Sina na smrt da bi nas u njemu učinio djecom.
1. "Oče, oprosti im, jer oni ne znaju što čine." (Lk 23,34). Gospodin traži oprost za naše grijehe. „on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.“ (1. Pet 2:24). Krist umire da nas spasi. Poziva nas da činimo dobro i da podnosimo patnju. Tajna opraštanja je dobročinstvo koje razumije slabost drugih, jer čovjek zna da je pun Božje ljubavi.
2. "Zaista kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju" (Lk 23,43). Opet oproštaj. Dobri se lopov pokaje i čuje obećanje spasenja. Riječ "raj", perzijskog podrijetla, dočarava vrt sreće, kao i prvi vrt u stvaranju. Isus pokazuje da je sreća s njim. Kao što Gregory Nazianzen kaže, „ako ste s njim razapeti poput razbojnika, poput dobrog razbojnika uzdajte se u svog Boga."
3. „Isus, vidjevši majku i kraj nje učenika kojeg je ljubio, reče majci: - Ženo, evo ti sina. Tada kaže učeniku: - Evo ti majke “(Iv 19,25-28). Djevica Marija „s ljubavlju pristaje na žrtvu čovjeka kojeg je Ona sama rodila". Nema drugog sina osim Isusa. Prihvaćajući njegovu smrt na križu, ona nas sve prima kao svoje kćeri i sinove u svetom Ivanu: ona je Majka Crkve.
4. Čitava je zemlja bila prekrivena tamom. Isus je povikao gromkim glasom: "Elí, Elí, lemá sabacthaní? – Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? " (Mt 27,46). Riječi su iz psalma 22 (21) koje završavaju pune pouzdanja u dobrotu Boga Oca i u buduće širenje Crkve: „Spomenut će se i Jahvi se vratit’ svi krajevi zemlje; pred njim će nicê pasti sve obitelji pogana.“(r. 28). Patnja Krista na križu koegzistirala je s neposrednom vizijom Boga. Istodobno, kako kaže sveti Augustin, i mi smo bili na križu, jer smo njegovo tijelo, a to je Crkva: Krist je govorio za svakoga od nas.
5. "Žedan sam" (Iv19,28). Taj vapaj očituje Gospodinovu ljudskost usred strahovitih patnji, dok se guši na križu. Također je žedam naše ljubavi koja mu može ublažiti bol u srcu. Njegova slava, sjaj njegove ljubavi je naše sudjelovanje u božanskom životu. "Više od umora tijela proždire ga žeđ za dušama." S Križa, gleda svakoga, svakoga, u vječnoj ljubavi Očevoj. Žedan je naše žeđi. I on ima ogromnu žeđ da nam pošalje Duha Svetoga.
6. „Svršeno je“ (Iv 19:30). To je usklađenost. Isus je bio poslušan do kraja(usp. Iv 3,34; 13,1). S puninom Duha, njegova prinosnica Ocu je bez mjere. Ispunio je Očevu volju. Istodobno se troši, cijedi, iscrpljuje. Razmišljamo o tajni Ljubavi, a ne o boli. Iznad svega, na Križu je Isusova ljubav prema Ocu i prema svijetu. Do zadnjih posljedica pokazuje što znači biti u potpunosti Sin Božji.
7. „Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj“ (Lk 23,46). U svjetlu Iv 19:30 - "Preda duh" - Crkva ovdje vidi dar Duha Svetoga. Krist umire zbog ljubavi prema Bogu, pridržava se njegova plana spasenja, ljubavi prema nama. Umre "jednom zauvijek" (1 P 3,18). Njegova je ljudska duša odvojena od tijela, koje više nema oživljavajući princip. Umro je kao čovjek, dobrovoljno, na isti način na koji netko trpi kaznu koja ga odvaja od druge osobe. Smrt koju će ljubav pobijediti. Božanstvo ostaje sjedinjeno sa svetim tijelom koje čeka uskrsnuće. Pazimo na to s boli i nadom.
U sedam Kristovih riječi nalazimo oproštenje svojih grijeha, obećanje da ćemo biti s Isusom, dar koji nam Djevicu daje za Majku, molitvu punu povjerenja, zahtjev, ispunjenje i dar Duha. "Dajte svoj život za druge. Samo na taj način možemo živjeti život Isusa Krista i postati jedno s Njim ”. Jer postoji samo jedan način da se živi na zemlji: umrijeti s Kristom i uskrsnuti s Njim, sve dok s Apostolom ne možemo reći: nisam ja taj koji živi, već Krist živi u meni (usp. Gal 2,20). Možemo potvrditi: "Mi smo već djeca Božja"; i djeca Djevice Marije.