Evanđelje Iv 13, 1-15

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Komentar

Na današnjoj se svečanosti sjećamo institucije svećeništva i Euharistije, dva duboko povezana sakramenta.

Crkva, slijedeći tradiciju dugu stoljećima, preporučuje obred pranja nogu tijekom mise Večere Gospodnje, u kontinuitetu s Evanđeljem koje se naviješta u ovom slavlju.

Isusova gesta na Posljednjoj večeri nadahnuta je detaljima gostoprimstva zajedničkim mnogim istočnim kulturama, uporabom sandala na prašnjavim cestama tih zemalja. U Starom zavjetu Abraham inzistira na pranju nogu trojici putnika koji prolaze pored njegove kuće (Post 18,4), a među prvim kršćanima cijenjeno je tko je kao dobra djela „vršio gostoprimstvo i prao noge svetima. "(1 Tim 5,10).

Međutim, u ovom posebnom trenutku oproštaja od svojih apostola, Učiteljeve riječi daju gesti dublje značenje. Pranje nogu manifestacija je poniznosti i služenja, u određenom smislu predviđa konačno poniženje spasiteljskog križa koje će se dogoditi nekoliko sati kasnije.

Prvo što Isus traži od svojih učenika jest da mu dopuste da opere noge. Baš kao što traži od svih nas kršćana da dopustimo da nam služi, da dopustimo da nas spasi Sin Božji bez ikakvih zasluga s naše strane. Pretpostavka svake posvećenosti kršćanskom životu je primanje spasenja, Božjeg oproštaja: „Ako vas ne operem, nećete imati dijela sa mnom."

Sljedeći je korak "oprati noge", što je poput varijante zapovijedi ljubavi, „da se volite." U tom Gospodinovom pozivu možemo vidjeti važnost brige i praćenja puta drugih. Stopala su zapravo sredstvo za hodanje, slika su našeg slijeđenja Isusa. Prati noge našoj braći znači osjećati se odgovornima za njihovu vjernost, služiti svakom s radošću, stavljajući naše „srce na zemlju kako bi drugi po njemu mogli ugodnije koračati“ (Sveti Josemaría, Via Crucis IX, 1).

Postoji posljednja mogućnost koja nije izričito navedena u ovom odlomku, ali koju možemo uzeti s druge stranice Evanđelja: operimo Isusove noge. Riječ je o epizodi sa ženom koja Gospodnje noge kupa svojim suzama, briše ih kosom, ljubi ih i pomazuje parfemom (Lk 7,44-47). Isus ima riječi hvale za očitovanje velike ljubavi ove grešnice: „oprošteni joj se grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo." Ova se gesta može smatrati otvaranjem euharistijskog bogoslužja, koje će ove noći na poseban način biti ponuđeno u svim crkvama svijeta.