Evanđelje Mt 26, 14-25

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Komentar

Kraj Isusova života na zemlji je blizu. Gospodinovo propovijedanje nije ostavilo ravnodušnima one koji su ga slušali: s jedne strane postoje jednostavni, oni koji su otvoreni Božjem djelovanju, oni koji imaju smjelosti vjerovati u njegovu spasiteljsku poruku; s druge strane, postoje oni koji se drže svog mišljenja, oni koji se nisu spremni promijeniti, oni koji u riječima Učitelja vide prijetnju svom položaju. Isus je pružio ruku svima: mnogi su se držali za nju i pustili radost da uđe u njihov život. Ali drugi su iskristalizirali svoje zatvaranje i brzo idu putem očaja.

Ispunjeno je proročanstvo starog Šimuna: „Postavljen je za propast i uzdignuće mnogih u Izraelu i kao znak osporavan (...) kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca" (Luka, 2 , 34-35). Iz Judinog srca niču plodovi pohlepe i zavisti, navodeći ga da počini najgori zločin. Međutim, svjetlost izlazi iz srca učenika: oni žele proslaviti Uskrs sa svojim Učiteljem i žele ga pripremiti baš onako kako im je On rekao. Zajedno s njim žele se prisjetiti povijesti njegova Naroda, možda zato što osjećaju da u njemu ta povijest dostiže puninu.

Isus također otkriva misli vlastitog srca. Tijekom uskrsne večere komentar otkriva bol koja je u njemu: „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati" (r. 21). Zbunjenost razdire atmosferu prisnosti stvorenu u dvorani. Apostoli ne znaju što reći i odlučuju se za reakciju koja svoju jednostavnost miješa s povjerenjem u Učitelja. Pitaju: „Da nisam ja, Gospodine?" (r. 22).

Razmišljajući o muci, čini se da različiti likovi odražavaju temeljni stav koji svaka osoba može zauzeti pred Isusom: vjernost, suosjećanje, odbacivanje, slabost, pokajanje... Svaki lik nam nešto govori, pomaže nam otkriti misli koje imamo u svom srcu, prepoznati svoju sposobnost uspona velikim djelima ljubavi, ali i pada u zamke sebičnosti. Unatoč svojim slabostima, želimo biti vjerni Isusu. Poput apostola, u svojoj molitvi možemo ponizno pristupiti Gospodinu i zamoliti ga da nam da svjetlost da bismo se bolje upoznali i da iz sebe izvučemo ono što nas dijeli od njega. Isus će nam pokazati istinu našega srca i, prije svega, snagu svoje milosti.