Evanđelje Iv 8, 31-42

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: 'Postat ćete slobodni?'« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«

Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«

Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

Komentar

Liturgija nam ovih dana nastavlja predstavljati dijalog između Isusa i Židova u jeruzalemskom hramu. Ovoga puta sveti Ivan primjećuje da se Gospodin obraća onima koji su mu vjerovali.

Od samog početka Isus im daje do znanja da je „početi znaju svi – ustrajati samo sveci “(Put, 983). Slijediti Gospodina nije isto što i biti ponijet prolaznim impulsom. Vjerovati u njega podrazumijeva zadržavanje njegove riječi, koja nas je jedina sposobna dovesti do spoznaje istine koja oslobađa; što uključuje istinu o nama samima.

Međutim, u komunikaciji se brzo događa kratki spoj: Isus najavljuje da im je došao donijeti slobodu, a oni se osjećaju uvrijeđeno jer nisu ničiji robovi. Gospodin dolazi razbiti brave tužnog zatvora koji je isklesan grijehom, ali oni, kako bi pobjegli od činjenice da su zahvaćeni svojim grijesima, ponovno počinju zatvarati vrata iznutra.

"Bog koji vas je stvorio bez vas, neće vas spasiti bez vas", rekao je sveti Augustin. U skladu s tim, sveti Josemaría nas pita: „Zapitaj se sada – i ja se preispitujem – držiš li se čvrsto i nepokolebivo svoje odluke za život. Ako čuješ taj predragi Božji glas, koji te poziva na svetost, da li mu slobodno kažeš Da? P (Prijatelji Božji, 24).

Bilo je mnogo onih koji su slijedili Gospodina tijekom njegova života, ali zaista je bilo malo onih koji su znali ostati u njegovoj riječi do kraja. Nekako bismo mogli reći da je bilo malo onih koji su se ponašali poput djece: rob ne ostaje zauvijek kod kuće; sin ostaje zauvijek. Oni koji nisu ustrajali nisu bili usidreni u svom božanskom sinovstvu. Oni koji nisu ustrajali, bježali su jer je njihova vjernost, pokretačka snaga i očita ispravnost namjere bila ona robova.

Približavamo se Velikom tjednu. Tamo ćemo sve pomno razmatrati, pod Križem, mi koji smo uistinu znali ostati u Isusovoj riječi. Zajedno sa Ženom koja je, jer je bila Bezgrješna, živjela uvijek u slobodnoj ustrajnosti. Prihvatimo njezin zagovor kako bi se ove riječi mogle ostvariti u našim životima: Da je Bog naš otac, da nas voli. Iz njegove ćemo ruke naučiti da je „tajna ustrajnosti - Ljubav" (Put, br. 999).