Evanđelje Iv 12, 20-33

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Komentar

Kratko prije Isusove muke, neki Grci žele vidjeti Učitelja sa zahtjevom upućenim Filipu. Ova gesta onih koji su na neki način predstavljali pogane izmamila je Gospodinov govor bogat dubokim objavama.

Čini se kao da su ti pogani u Isusu ponovno obnovili svijest o skorom času njegove vrhovne žrtve za cijelo čovječanstvo. Gospodin je uznemiren i spominje mogućnost traženja od Oca da bude pošteđen od toga časa. Ali sa slikom zrna pšenice koje umire na zemlji, nasuprot tome najavljuje veliku plodnost koju će donijeti žrtva Kalvarije, koja se aktualizira na svakoj svetoj misi i koja svugdje doseže.

Glede "puno ploda" koji daje, sveti župnik iz Arsa rekao je da se svaka sveta misa "raduje cijelom nebeskom dvoru, rasterećuje siromašne duše u čistilištu, privlači sve vrste blagoslova na zemlju i daje više slave Bogu od svih patnji mučenika zajedno, od svih pokora, od svih prolivenih suza od početka svijeta i svega što će se činiti do kraja stoljeća “.

Isus također izriče predviđanje o ovoj žrtvi koju je namjeravao izvršiti: „Kad me uzdignu sa zemlje, sve ću privući k sebi“ (r. 32). Na križu Isus otima od đavla optužbu koja nam je bila na štetu (usp. Kol 2,14) i za svijet dobiva oproštenje grijeha i pomirenje s Bogom. Gospodin će moći živjeti svoju beskrajnu milost s ljudima, u potpunom skladu sa svojom beskrajnom pravdom. Zato je na sve duše i na sve stvari izlivena ova privlačnost Božje ljubavi.

O tom otajstvu uzvišenja križa, sveti Josemaría dobio je posebne uvide koji su uključivali sve obične kršćane usred svijeta. Kao što je rekao, „Isus želi da ga uzdignu visoko, tamo: u buci tvornica i radionica, u tišini knjižnica, u mraku ulica, u tišini polja, u intimi obitelji, okupljanja, stadiona... Gdje god kršćanin pošteno provede svoj život, sa svojom ljubavlju mora postaviti Kristov križ koji sve privuče k sebi”.

U ovoj sceni također možemo razmišljati o beskrajnoj želji za dušama koja gori u Isusovom svećeničkom srcu. Takva je žudnja koja u njemu ključa da spasi i posveti čovječanstvo, da utopi tjeskobu pred smrću zamolbom upućenom nebeskom Ocu: "Proslavi svoje ime!", koja donosi dugu Isusovu molitvu u Getsemaniju i koja izaziva odgovor Oca koji su svi čuli.

Kršćani moraju nalikovati Kristu, imati iste osjećaje koji su se ugnijezdili u njegovo milosrdno srce (usp. Fil 2,5) i željeti isto što i on, s velikodušnom predanošću. I „s tom svećeničkom dušom, koju molim Gospodina za sve vas“, napisao je sveti Josemaría jednom prilikom, „morate osigurati da usred uobičajenih zanimanja čitav vaš život postane jedna neprekidna hvala Bogu: neprestana molitva i odšteta, zahtjev i žrtva za sve ljude. I sve to, u prisnom i marljivom sjedinjenju s Isusom Kristom, u Svetoj žrtvi oltara”. Jer u svetoj Misi, aktualizaciji žrtve Kalvarije, svoj život pretvaramo u žrtvu poput Kristove, punu nadnaravne djelotvornosti služenja drugima.