Evanđelje Iv 5, 31-47

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me poslao Otac.

Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?«

Komentar

Na kraju smo dugog Isusova govora u petom poglavlju Evanđelja po Ivanu. Povodom čuda učinjenog u subotu započeto je optuživanje i izrečena je presuda da Isus mora umrijeti. Isus se brani objašnjavajući da njegova životvorna aktivnost dolazi iz ovisnosti o Ocu koji nastavlja djelovati po njemu.

Na suđenjima u Izraelu optuženima nije bilo dovoljno dokazati istinitost određenih činjenica, već su morali pružiti pouzdane svjedoke. Dakle, Isus predstavlja kao svjedoke prvo Ivana Krstitelja, koji je "svjedočio istinu", zatim djela koja je učinio i na kraju Oca.

Ali Isusovi sugovornici nisu u stanju prihvatiti ove svjedoke, što dovodi do preokretanja uloga na suđenju, tako da optužitelji postaju optuženi: "postoji onaj koji vas optužuje: Mojsije."

Židovi vjeruju da imaju život iz svoje tradicije i razmišljanja o Svetom pismu, uvjereni su da Božja riječ obitava u njima, ali njihovo odbacivanje Isusa to vjerovanje čini drskim. Doista, Isus je Božji glas i lice, ali oni ga ne čuju niti ga vide kao takvog.

Govor završava jednim od mnogih otvorenih Isusovih pitanja u cijelom Evanđelju: „Kako ćete vjerovati mojim riječima?" Pitanje koje utječe na sve nas: kako možemo vjerovati u Isusove riječi? Prvo tražeći od Boga čvrstu i duboku vjeru u svog Sina. A zatim slijedeći savjet samog Isusa: „ispitajte Sveto pismo: ono svjedoči o meni."

Pokušaj proučavanja Svetog pisma i napor da se sazna malo više o religioznom kontekstu Evanđelja u svjetlu Starog zavjeta ojačat će našu vjeru i dati novo svjetlo čitavom našem životu kao djece Božje.