Number of articles: 245

Prelatovo pismo (7. srpnja 2017.)

Očevo kratko pismo iz Portugala.

Prelatovo pismo (4. lipnja 2017.)

Prelat u pismu za lipanj ističe kako je obitelj prirodno mjesto ljubavi; to je prvo mjesto u kojem u našem životu dolazi Ljubav Božja.

Prelatova poruka (10. svibnja 2017.)

U ovoj poruci Mons. Fernando Ocáriz poziva da pratimo Svetoga Oca na njegovom putovanju u Fatimu molitvom i pažljivom ljubavlju prema ljudima pored nas.

Prelatovo pismo (travanj 2017.)

Očevo pismo uoči Velikog tjedna.

Prelatovo pismo (14. veljače 2017.)

Očevo pismo sadrži glavne zaključke Generalnog kongresa održanog u siječnju ove godine.

Prelatovo pismo (veljača 2017.)

Prelat u pismu za veljaču piše: "Svaka generacija kršćana mora otkupiti i posvetiti svoje vlastito vrijeme. Uz to ona mora razumijevati i dijeliti brige svojih bližnjih."

Prelatovo pismo (prosinac 2016.)

Prelat u pismu za prosinac piše: ''Kada čujemo govoriti o rođenju Kristovu, očuvajmo tišinu i dopustimo da nam to dijete govori; urežimo u srce njegove riječi i ne odvratimo pogled od njegova lica. Ako ga uzmemo u ruke i dopustimo da nas zagrli, dat će nam mir u srcu koji ne prestaje.''

Prelatovo pismo (studeni 2016.)

Prelat u pismu za studeni piše: "Ovi mjeseci su nam pomogli da oživimo svoju ljubav prema Bogu i drugima, upravo tamo gdje bi ona mogla biti malo oslabljena. Možda otkrijemo da je još mnogo nabora u duši gdje nam nedostaje taj popravak; i to nas ne smije čuditi, jer poziv da budemo „milosrdni kao Otac“ poziv je za čitav život".

Prelatovo pismo (listopad 2016)

Papa inzistira da svi kršćani moraju vjerom osvijetliti situacije i ljude s kojima se susreću na svojem putu; osjećamo se pozvani... naviještati Evanđelje svima, u svim mjestima, u svim okolnostima, jer radost Evanđelja za sav je narod, ne može isključiti nikoga[9].

Prelatovo pismo (rujan 2016.)

Primjećujući bjeg od Križa, što nažalost vidimo u tolikim sredinama, možemo se pitati skupa s Papom: kako mi ide kršćanski put koji sam započeo krštenjem? Jesam li zastao? Zaustavljam li se pred stvarima koje mi se dopadaju – svjetovnost, taština… – ili uvijek idem naprijed, čineći djelatnim Blaženstva i vršeći djela milosrđa?