Prelatovo pismo (7. srpnja 2017.)

Očevo kratko pismo iz Portugala.

Moleći se u Fatimi skupa sa svima vama prešao sam u prisutnosti naše Nebeske majke neke izazove ovoga našega svijeta koji su toliko kompleksni , kao i uzbudljivi. Što danas od nas kršćana traži Gospodin? Da pođemo ususret nemirima i potrebama ljudi kako bismo svima donijeli Evanđelje u njegovoj originalnoj čistoći, a ujedno i u njegovoj blistavoj novosti. Dva prizora ribolova na Tiberijskom moru, u kojima se nazire plovidba kršćana tijekom povijesti, određuju koordinate tog zadatka: energičan Učiteljev poziv da budemo odvažni – „Izvezi na pučinu“ (Lk 4, 5) i onaj „Gospodin je“ od ljubljenog učenika (Iv 21, 7), odraz su pažljive i osjetljive vjernosti koja omogućava da priznajemo Krista.

Otisnuti se na more svijeta ne znači prilagoditi poruku ili duh trenutnom stanju, jer Evanđelje već u sebi sadrži kapacitet da rasvijetli svaku situaciju. Više se radi o pozivu koji je upućen svakome od nas i da se, sa svojim duhovnim i intelektualnim bogatstvima, sa svojim stručnim kompetencijama ili svojim životnim iskustvom, a također i s ograničenjima i manama, trudimo sagledati način veće i bolje suradnje da Krista postavimo na vrhunac svih ljudskih djelatnosti. Za to je potrebno temeljito poznavati vrijeme u kojem živimo, dinamiku u tom vremenu, mogućnosti koje ga označavaju i ograničenosti i nepravde, ponekad teške, koje ga sramote. A prije svega je potrebno naše osobno zajedništvo s Isusom u molitvi i u sakramentima. Tako ćemo moći ostati otvoreni djelovanju Duha Svetoga kako bismo ljubazno mogli kucati na vrata srca svojih suvremenika.

Enxomil, 7. srpnja 2017.