Opus Dei

Prva zapovijed Dekaloga jedini je mogući temelj za istinski uspješan ljudski život. Najviši razlog ljudskog dostojanstva sastoji se u našem pozivu na zajedništvo s Bogom. Ljubav prema Bogu mora uključivati ​​ljubav prema onima koje Bog voli. Druga zapovijed zabranjuje bilo kakvu neprikladnu upotrebu Božjeg imena, a posebno bogohuljenje.

Kršćanski život je naš život djece Božje u Kristu po Duhu Svetom. Djelovanje Duha Svetoga u duši kršćanina, osim što daje posvećujuću milost i bogoslovne kreposti, priopćava nadahnuća i stvarne milosti, te ima posebno očitovanje koje Crkva naziva darovima Duha Svetoga. Dekalog sadrži niz ozbiljnih dužnosti, ali je također i prije svega uputa, nauk kako živjeti.

Samo su voljne radnje predmet moralnog vrednovanja. Odgoj složenog svijeta osjećaja temeljni je dio kršćanske formacije i života. Put za sređivanje strasti je stjecanje moralnih navika koje se nazivaju vrlinama. Objekt, namjera i okolnosti su “izvori” ili konstitutivni elementi moralnosti ljudskih djela.

Vječni zakon, prirodni zakon, Novi zakon ili Kristov zakon, ljudski politički i crkveni zakoni svi su moralni zakoni u vrlo različitom smislu, iako svi imaju nešto zajedničko. Za formiranje ispravne savjesti potrebno je poučavati inteligenciju u spoznaji istine – za što se možemo osloniti na pomoć Učiteljstva Crkve – te odgajati volju i osjećaje prakticiranjem kreposti.

Brak je ustanova koju je Bog predvidio u svojoj mudrosti, kako bi u čovječanstvu proveo svoj božanski plan ljubavi. Rađa se osobnim i neopozivim pristankom supružnika. Bitna svojstva braka su jedinstvo i nerazrješivost. Ovaj poseban savez stavljen je u službu rađanja i obrazovanja djece, koja su najizvrsniji dar braka i uvelike doprinose dobru svojih roditelja.

Ispovijed je poseban sakrament ozdravljenja i spasenja. Konkretan način na koji Kristovi i Crkveni službenici vrše vlast opraštanja grijeha značajno se mijenjao, iako se čuva temeljna struktura koja obuhvaća dva jednako bitna elementa: djela čovjeka koji se obraća po djelovanju Duha Svetoga i Božje djelovanje po službi Crkve. Bolesničko pomazanje je pomoć osobama čiji je život ugrožen zbog teške bolesti.

Sveta misa uprisutnjuje u svakodnevnom liturgijskom životu Crkve jedinu žrtvu našeg otkupljenja. Misa je jedina i prava žrtva jer sakramentalno uprisutnjuje jednu, savršenu i konačnu žrtvu križa. Vjernici mogu i trebaju sudjelovati u prinošenju euharistijske žrtve. Želja za primanjem svete pričesti treba uvijek biti prisutna u kršćanima: ono što hrana proizvodi u tijelu za dobro tjelesnog života, Euharistija proizvodi u duši.

Božić je vrijeme kada nas svi oni nevjerojatni događaji u Betlehemu potiču da preispitamo svoje krajnje motive. Marija i Josip nas pozivaju da neumorno štujemo Dijete Isusa, bespomoćnog i potrebnog naše skrbi.

Euharistija čini Isusa Krista prisutnim. Poziva nas da prihvatimo spasenje koje nam On nudi i da primimo dar Njegovog Tijela i Krvi kao hranu vječnog života. Naš je Gospodin navijestio euharistiju tijekom svog javnog života i ustanovio taj sakrament na Posljednjoj večeri. Kada Crkva slavi ovaj sakrament, ona slijedi euharistijski obred koji je Krist obavio na Posljednjoj večeri.

Krštenje uključuje osobu koja se prima u Kristov život, smrt i uskrsnuće te u njegovo spasenjsko djelovanje. Ovaj sakrament ostavlja u kršćaninu neizbrisiv duhovni pečat pripadnosti Kristu. Krizmom kršćani potpunije sudjeluju u Kristovu poslanju i u punini Duha Svetoga. Kršteni i potvrđeni kršćanin je predodređen da na temelju ova dva sakramenta sudjeluje u poslanju evangelizacije Crkve.