Naš život, bilo da ga gledamo u čisto prirodnom aspektu ili u njegovoj nadnaravno orijentiranoj duhovnoj dimenziji koju naš kršćanski život ima, uvijek je po definiciji život kojeg dijelimo.

Mislim da nas treba podsjetiti na tu temeljnu istinu o nama samima, jer sada oko nas postoji mnogo lukavih faktora koji nastoje potkopati taj važni karakter našega života. Žele da mislimo kako je naš život samo naš.

Zapravo, rekao bih da trebamo razviti vještine, ne samo kako bi zaštitili i zadržali tu činjenicu o našem životu, već kako bi je kontinuirano ojačavali i obogaćivali. Zato što je naš život uvijek jedna dinamična stvar, s novim kolegama i promjenjivim okolnostima.

Ne smijemo ostati naivni i misliti da će naš život jednostavno automatski biti više ili manje život kojeg dijelimo. Neki tako govore jer tvrde da ne možemo izbjeći dijeljenje svojeg života s drugima.

Ova je tvrdnja do određene mjere točna. Ali ne možemo biti slijepi naspram činjenice da mi i svijet općenito, pronalazimo načine, često suptilne i varljive, koji učinkovito poništavaju ovu karakteristiku našeg života.

Može se činiti kako svoje živote dijelimo s drugima, ali na kraju, zapravo stvarima tako manevriramo da sve ide u našu korist, ako čak i ne njeguju našu sebičnost.

A da ne govorimo da danas postoji dobar broj ljudi koji otvoreno govore da naš život nije namijenjen za dijeljenje. Čak su razvili i filozofije i ideologije koje hvale i obožavaju „ljepotu“ pohlepe, egoizma i praktične izolacije.

Ali, prvo razjasnimo zašto je naš život namijenjen za dijeljenje.

Prvenstveno zbog toga što smo takvi stvoreni, takvi smo načinjeni. Imamo inteligenciju i volju, imamo osjećaje, sjećanja, maštu… To samo pokazuje da smo stvoreni da bi bili s drugima, suđeno nam je da izađemo iz svog vlastitog svijeta. Nije sve to samo radi našeg osobnog uživanja.

Još važnije, osobito za one koji su kršćanske vjere, to je zato što nas je Bog takvima stvorio. Mi smo slika i prilika Božja, po milosti uzdignuti na, ni više ni manje nego razinu njegove djece.

A budući da je Bog ljubav, darivanje samih sebe, ni mi ne možemo biti ništa drugo osim toga – odnosno, stvoreni smo kako bi također voljeli i davali se drugima. Nadalje, Božje zapovijedi uvijek nas navode na ljubav, prvo prema njemu, a onda prema svima drugima.

Mi smo zapravo dionici Božjega uzvišenoga života. Naravno, zloporabom naše slobode, možemo izgubiti ovu najveličanstveniju privilegiju. Ali nema sumnje, po vjeri smo stvoreni na sudioništvo u Božjem životu.

Naše dioništvo u Božjem životu zahtijeva vrlo dinamični zaokret sa Sinom Božjim koji postaje čovjekom, Isusom Kristom čije rođenje slavimo na Božić.

Utjelovljenje, Božje postajanje čovjekom, znači da po Isusu Kristu Bog ulazi u naše živote, uzimajući sve što je ljudsko osim grijeha, tako da sve što je Božje, također je i naše, a ono što je naše, također je i Njegovo.

Katekizam na ovaj način izražava tu istinu: „Sve što je Krist živio, on nam omogućuje živjeti to u njemu i da on to živi u nama. "Utjelovljenjem se naime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom".“ (521)

To znači da ne moramo daleko tražiti da bi pronašli Krista. Čak i najuobičajenija stvar u našem životu ima Krista u svome središtu. To je dobro opisao sveti Josemaria Escriva kada je rekao:

„Shvati ovo dobro: postoji nešto sveto, nešto božansko, skriveno u najuobičajenijim situacijama, a na svakome od nas je da to otkrijemo.“

Ovo je učenje koje je otkrilo često negiranu istinu da svetost, osobito za obične vjernike koji su uronjeni u zemaljske poslove, može postići svatko baš kako i treba biti.

Vjernici laici ne smiju se osjećati kao građani drugoga reda u Crkvi, inferiorni naspram svećenika i redovnika. Svi smo na istom položaju, bar što se tiče dužnosti da budemo sveti.

Krist sudjeluje u našem životu, i naš život ne može biti nikakav drugačiji osim onaj kojeg dijelimo s Kristom te, po Kristu, sa svima drugima.

Ključna stvar koju ne smijemo zaboraviti jest da život kojeg dijelimo trebamo razviti po Kristovoj volji, a ne obrnuto. U kojoj god da se situaciji nađemo, Krist uvijek ima nešto za reći, a mi to trebamo slijediti.

Zato je i rekao da trebamo ljubiti jedni druge kao što nas je on ljubio.

Objavljeno u News Today Online