Silvanus živi u kući od cigle na kraju sela u dijelu Nigerije koji se nekoć nazivao Biafran.
Do prije nekoliko godina ljudi su u tom dijelu Nigerije imali struju samo nekoliko sati dnevno, a tekuće vodu uopće nisu imali. Silvanus ne zna gdje su Španjolska i Europa. Tijekom života proveo je tek nekoliko mjeseci u glavnom gradu kako bi izučio zanat postavljanja cigli, od čega sada zarađuje za život u malom selu Iwollo.
On kao i njegova obitelj vrlo su iznenađeni kada vide bijelu osobu u selu. Zbog nedavnih otmica nekoliko stranaca, niti jedna europska država trenutno ne preporučuje posjet jugoistočnoj Nigeriji. Djeca širom otvaraju oči i međusobno šapuću, a najmanji se preplaše kada ugledaju "onyochu" ("bijelog čovjeka" na lokalnom jeziku). Kada me vide najiskusniji tinejdžeri dok prolazim, zovu me na engleskom "brat Davida Beckhama" (moja sličnost sa britanskom nogometnom zvijezdom je otprilike koliko i sličnost između Eleanor Roosevelt i Grace Kelly).
Silvanusovih dvoje najmlađe djece odbijaju se slikati. Čudni čovjek druge rase koju nikada prije nisu vidjeli, previše je za njih. Oni stoje, gledajući iz svoje kuće izgrađene od opeke i blata. Na podu kuće nalazi se nekoliko tankih madraca. Njihova majka je u stražnjem dijelu kuće zauzeta s miješanjem kasave i malo povrća za večeru. Posjeduju također nekoliko jeftinih plastičnih stolica, na koje sjedamo pod palmino drveće dok čavrljamo.
Silvanus mi govori da je prije tri godine morao ostaviti posao zbog bolesti srca. Tropska vrućina i vlaga otežavaju rad na otvorenom. Čovjek obično provede cijeli dan znojeći se i na suncu i u hladu. Prema tome, lako je zamisliti patnju ovoga čovjeka koji je iznenada postao nesposoban uzdržavati ženu i četvero djece u zemlji u kojoj je socijalno osiguranje nepoznanica i u kojoj nedostaje bilo kakva socijalna struktura koja bi bila kadra zaštititi milijune ljudi u potrebi. Ali zahvaljujući tretmanu kojeg je primio u lokalnoj klinici sada je dobro. Da bi pokazao koliko je u dobroj formi, iznosi bicikl na kojem se svaki dan vozi na posao. Bicikl mu omogućuje da ide iz jednog grada u drugi kako bi nudio svoje usluge gdje su potrebne.
Rad seoske ambulante u Iwollu gdje je Silvano primio medicinski tretman, započeo je prije sedam godina kao inicijativa nekih ljudi iz Opusa Dei uz pomoć nevladine organizacije Zabalketa, organizacije smještene u Baskiji u Španjolskoj. Ambulanta se održava zahvaljujući trudu jednog doktora iz San Sebastiana, Joea Machibarrena, koji traži financijsku pomoć od institucija i individualaca za medicinske zalihe. Tako se mogu opskrbiti uglavnom besplatnim cijepivima, a skuplji tretmani su po vrlo niskoj cijeni.
Slučajevi poput Silvanovog ponavljaju se u klinici svakodnevno, čak više od 60 ljudi dnevno. Oni koji tamo rade, često mogu vidjeti ljude koji boluju od malarije, što je endemska bolest regije, kao i dijabetesa, infekcije želuca i pothranjenosti. Jedan od doktora koji se brine o ambulanti rekao nam je da je osnovni problem obrazovanje. Često je dovoljno da ljudi dodaju juhi nekoliko riječnih rakova (koji su lako dostupni i imaju mnogo proteina) kako bi se poboljšala prehrana cijele obitelji.
Na dan kada sam posjetio kliniku bilo je u tijeku cijepljenje djece. Desetak majki je došlo noseći djecu na leđima umotanu u odjeću koja je služila kao nosiljka. Tamo, djeca su primila preventivni lijek protiv mnogih infektivnih bolesti , ukljčujući dječju paralizu i žutu groznicu koje prevladavaju u tropskim zemljama.
Na manje od jedne milje nalazi se državna klinika koju smo također posjetili. Dvije dežurne sestre su nam rekle da u zadnja dva mjeseca nisu primili lijekove koji su im potrebni za pacijente. Bilo zbog korupcije, nemara ili loše organizacije, činjenica je da ova mala zgrada u Iwollu koja je nedavno sagrađena i održavana, nema potrebne zalihe lijekova za zbrinjavanje pacijenata. Jedna od sestara nam govori: "Pomažemo onima koji ovdje dolaze dajući im informacije, a ako vidimo da se radi o nečem ozbiljnom, šaljemo ih u drugu bolnicu."