Postoji priča o mladiću kojem je povjeren zadatak uništiti smrtonosno oružje prije nego što dospije u pogrešne ruke. On odlazi daleko izvan svoje zone udobnosti i ulaže sav svoj trud kako bi izvršio misiju, no unatoč svemu tome, veže se za predmet koji je trebao uništiti. Na kraju se ne može od njega odvojiti, pa netko drugi mora preuzeti taj zadatak.

Kada su nezadovoljni čitatelji pisali autoru J. R. R. Tolkienu, prigovarajući da je njegov protagonist proveo tri knjige krećući se prema neuspjehu, on je objasnio da Frodo zaslužuje priznanje jer je stigao najdalje što je mogao te nitko nije mogao očekivati ​​da ode dalje.(1) Njegova misija nije bila uništiti Prsten, već približiti se njegovu uništenju što je više moguće.

Zamka

Tu razliku nije lako napraviti, barem ne kada prosuđujemo sami sebe. Nije teško pogledati prijatelja koji je pao na ispitu ili se istresao na iritantnog brata ili sestru pa reći: „Dao si sve od sebe i to je ono što je važno”, no pokušajte sami sebi dati isti savjet: zvuči potpuno neuvjerljivo. Većina nas potajno vjeruje da bismo trebali biti bolji od drugih ljudi. (A ne pomaže ni to što obično znamo da zapravo nismo dali sve od sebe.)

Stvar je u ovome: ne morate biti bolji ni od koga drugoga. Želite li svijet učiniti boljim mjestom, približiti prijatelje i obitelj Bogu te biti sličniji Isusu Kristu? Tada imate poslanje veće od vas samih, a ako svoj osobni uspjeh ili vrijednost mjerite time koliko ste blizu ostvarenju tog poslanja, prije ili kasnije prestat ćete vjerovati u to poslanje ili u vlastitu vrijednost.

Ako radite za Boga, kaže sveti Josemaría, slabosti i neuspjesi potaknut će „objektivnost, poniznost i razumijevanje za druge, [dok će] vas uspjesi i radosti potaknuti na zahvaljivanje i na spoznaju da ne živite za sebe, već za služenje drugima i Bogu”.(2) Nekoliko odlomaka kasnije, iznosi savjet toliko bogat značenjem da je za njegova života korišten kao ukrasni motiv – primjerice, na sjenilu svjetiljke u predvorju sjedišta Opusa Dei u Rimu: „Da bi bio koristan, služi.”(3)

Kako možete znati je li vaše poslanje uništiti Prsten ili se iscrpiti dolazeći vrlo, vrlo blizu njegovu uništenju? Pitanje-zamka: nije ni predviđeno da to znate. Samo Bog zna koliko ste dobro mogli riješiti ispit ili koliko ste još strpljiviji mogli biti prema svom bratu.

Sveti Josemaría nije napisao: „Da bi služio, budi koristan.”(4) Bog ne traži od nas da dosegnemo određenu razinu učinkovitosti, ugleda ili izdržljivosti prije nego što nas odabere. Ne moramo se dokazivati ​​kako bismo zaslužili njegovu pomoć ili pažnju. Možemo služiti kao oruđe mnogo prije nego što postanemo korisni.

Izlaz

Tolkien opisuje Frodovu nevoljkost da se vrati kući nakon svoje pustolovine dijelom kao napast oholosti, kao „želju da se vrati kao 'junak', nezadovoljan time da bude tek oruđe dobra”.(5) Jedan od mnogih paradoksa kršćanskog života jest taj da, kada smo sjedinjeni s Kristom, dijelimo njegovo poslanje „junaka”, ali samo zato što dopuštamo da budemo oruđa.

A biti oruđe znači nastojati činiti dobro, znajući pritom da rezultati ne ovise u potpunosti o nama. „Da bi se stvari obavile kako treba, moraš znati kako ih učiniti”, kaže sveti Josemaría svojom uobičajenom, nenametljivom praktičnošću. „Ne mogu vidjeti cjelovitost osobe koja ne nastoji steći stručne vještine i valjano obaviti zadaću koja joj je povjerena. Nije dovoljno željeti činiti dobro; moramo znati kako to učiniti.”(6) Ranije smo priznali da, kad stvari krenu po zlu, ne možemo uvijek reći da smo dali sve od sebe. Biti Božje oruđe potiče nas da se ne zadovoljavamo prosječnošću.

Svetost uzima naše ciljeve i ambicije te ih uzdiže na višu razinu. Želiš li biti dobar učenik? Bog želi da svojom molitvom hraniš cijeli svijet tako što ćeš se truditi dobro učiti za njega, čak i kad se na ispitu pojavi pitanje za koje nisi spreman. Želiš li ostati smiren kad ti brat priredi kakvu glupu spačku? Bog želi da tu smirenost preobraziš u strpljivost i da ga ljubiš svojom reakcijom, čak i kad si mrzovoljan.

Ne možemo izmjeriti ono što Bog želi, niti znamo za što smo sve sposobni. Najbolje što možemo učiniti jest dati sve od sebe, korak po korak, i prevaliti onoliki dio puta koliko nam to vrijeme i snaga dopuštaju.

1 „Frodo se svoje zadaće prihvatio iz ljubavi – kako bi, ako je to moguće, vlastitom žrtvom spasio svijet koji je poznavao od propasti; a također i iz poniznosti, priznajući da je posve nedorastao tom zadatku. Njegova je stvarna obveza bila samo učiniti ono što može, pokušati pronaći put i stići onoliko daleko koliko su mu to dopuštale snaga duha i tijela. I to je učinio” (Pismo iz rujna 1963., The Letters of J.R.R. Tolkien, uredio Humphrey Carpenter, George Allen & Unwin, 1981., str. 327).
2 Susret s Kristom, br. 49.
3 Susret s Kristom, kritičko-povijesno izdanje, bilješka 50d.

4 Ako znate izvorni izraz na španjolskom, znat ćete da je riječ o igri riječi: „Para servir, servir.” No kontekst i objašnjenje koje on potom iznosi jasno pokazuju da se to može prevesti kao „Da bi bio koristan, služi”, ali ne i obrnuto.
5 Pismo iz rujna 1963., The Letters of J.R.R. Tolkien, uredio Humphrey Carpenter, George Allen & Unwin, 1981., str. 328.
6 Susret s Kristom, br. 50.