Moje prvo upoznavanje Opusa Dei bilo je preko jednog mog prijatelja. Vozio sam se s njim jednog dana, kada me je odjednom upitao: «Chris, da li imaš životni plan?». Odgovorio sam ne, naime dotada nikada nisam čuo taj pojam. Nakon toga mi je nastavio dalje izlagati neke od kršćanskih pobožnosti koja su mi na prvi tren imale mnogo smisla. Bez ikakvog odlaganja, stavio sam ih u praksu. Vrlo brzo sam počeo pohađati sredstva formacije u centru Opusa Dei. Neku godinu nakon toga tražio sam primanje u Opus Dei kao Supernumerarij.
Ono što me je najviše dotaklo u učenju sv. Josemaría bila je činjenica da osoba može postati sveta putem svoga rada. Bio sam duboko impresioniran time. Umjetnik sam i posjedujem veliku strast prema svom poslu. Pokušavao sam biti dobar kršćanin, te sam često molio prije početka posla, ali činjenica da sam rad može biti molitva bila je nešto potpuno novo za mene. Imalo je to puno smisla te mi je donijelo čitav ideal svetosti. Bilo je nešto što sam mogao savršeno povezati s mojim umjetničkim radom.
Jedanput mi je moj prijatelj rekao, dok smo promatrali rad na skulpturi, da sam način na koji sam radio to da je to već umjetničko djelo. Često razmišljam na to danas, ali u drugačijem svjetlu. Uočio sam da moram raditi i ponuditi taj rad Bogu. Dok radim na bilo kojem umjetničkom detalju, tražim način da se to svidi svakom tko će to gledati: doživljaj i utisak gledatelja mi puno znači.
Na kraju sam uvidio da, dok moram misliti o gledatelju, još je važnije znati, da je najvažniji gledatelj bilo čega što ja radim sam Bog. Može vidjeti iza reljefa, te može vidjeti klesarske stolove odozdo. Naučio sam da napor usavršavanja malih detalja u mom poslu, čak i one koje nitko ne vidi, oblikuje bitan dio svetosti kojoj težim.
Umjetnost može biti veoma zahtjevna što se tiče vremena i truda. Uranjam sebe potpuno u svaki umjetnički projekt. Često puta se zanesem i na nečemu onda mogu raditi mnoge sate uz naprezanje. Vremenom nastane pad sabranosti i koncentracije koje me veoma uzrujavaju i iritiraju. Ovo je ono drugo područje u kojem je učenje utemeljitelja Opusa Dei bilo od velike koristi za mene. Sada znam da i u ovakvim situacijama moram pronaći Boga, nudeći mu male muke i probleme koje takvi trenutci mogu uzrokovati u meni. Svaka krepost mora se živjeti u svom vlastitom poslu. Spomenute poteškoće donose nešto posebno što mogu prikazati Bogu. Čak iako sam ih prije gledao na nešto što smeta mom poslu, sada vidim da davanje malih žrtava Bogu u mom poslu omogućava davanje samoga sebe drugima, što zapravo usavršava moj rad prije nego li mu škodi.
Radeći po toj ideji koju imaš unutar samog sebe time je pokušavaš iznijeti i izraziti, što je veoma važno za umjetnost. Da, to je također nešto što sam naučio iz formacije koju sam primio u Opusu Dei. Unutarnji život na prvom mjestu, a onda apostolat. Postoji zaista puno toga za što moram biti zahvalan Bogu, od čega je na prvom mjestu moj poziv.