Kao većina ljudi i ja sam doživjela velike radosti i žalosti u svom životu. Zahvalna sam Bogu jer su me baš one Njemu mnogo više približile.

Moj poziv u Opus Dei pomogao mi je da vidim kako je biti majka i baka jedan od najvažnijih zadataka na ovome svijetu. Mi majke moramo imati jaku vjeru kako bismo tu vjeru mogle predati novim naraštajima.

Ponekad mi moji unuci kažu: "Ti si uvijek sretna, bako! Zašto?" Uvijek sam im odgovarala: "Zato što volim Boga i zato što Bog voli mene." Sada kažu: "Ti si u odličnoj kondiciji, bako" i prije nego li mogu bilo što reći, oni odgovaraju: "Da, znamo. To je zato što ti voliš Boga i zato što Bog voli tebe!"

Moj suprug, koji je umro prije nekoliko godina, imao je problema s alkoholom, što je bilo vrlo teško za sve nas. Neko vrijeme poslije mog dolaska u Opus Dei, on nije razumio moj poziv i ponekad mi je otežavao prisustvovanje razgovorima, molitvama i meditacijama. Povjerila sam te poteškoće svetom Josemaríji Escrivi, osnivaču Opusa Dei.

Kada je moj suprug upoznao sv. Josemariju, malo po malo se počeo mijenjati. Upoznao je svećenika Djela koji mu je sve objasnio i on je ubrzo postao suradnik. U nekoliko navrata, kad bi otišao u krevet a da nije izmolio molitvu sa sličice sv. Josemaríje, ustao bi i uzviknuo: "Oh, moram ustati i izmoliti molitvu!"

U jednoj prilici čula sam ga da govori kao u šali: " Sv. Josemaría, ti me nikada ne ostavljaš samoga." Mislim da ga je sv. Josemaría podsjećao na molitvu. Mislim da je naša odanost sv. Josemariji pomogla našem braku. Naš je brak došao do razine na kojoj smo činili mnoga djela pobožnosti zajedno. Suprug bi me pitao: "Jesi li već danas bila u posjetu?" (Misli se na posjet Presvetom Oltarskom Sakramentu.) I zatim bi pitao: "Kada ćemo izmoliti krunicu?"

U posljednjim satima života suprug je bio na intenzivnoj njezi. Liječnici su ga trebali priključiti na respirator, ali prije toga on me zamolio da uzmem sličicu sv. Josemarije iz džepa njegove pidžame i da je stavim tamo gdje će je on moći vidjeti. Stavila sam je na zid ispred njega.

Opus Dei mi je pomogao (kao što je pomogao i mojemu suprugu) da se približim više Bogu, da On postane najvažnija osoba u mome životu, bez obzira na ono što se događa. Znam da me Bog voli i da će uvijek paziti na mene. Opus Dei je moja pomoć za put prema Nebu. Moja ljubav prema Djelu počela je prije više od trideset godina i nastavlja rasti iz dana u dan.

Naučila sam kako uistinu moliti i radujem se razmatrajućim molitvama koje obavljam svaki dan (dva puta po pola sata), što čine svi u Opusu Dei. Trudim se ići u crkvu jer tamo mogu biti licem u lice s Našim Gospodinom u Svetohraništu. Tamo se osjećam tako blizu Njemu. Naravno, postoje i "suhi" dani, kada se On i ne doima tako blizu, iako mi moja vjera govori da mi je On zaista blizu. Tada kažem Našem Gospodinu: "Oprosti, Gospodine, ne mogu postići da danas budem blizu Tebe."

Drugih dana sam obuzeta strahopoštovanjem zbog shvaćanja da On pazi ne mene i da me voli. I On nam uvijek približava Našu Djevicu. Čini se kao da nam govori: "Vi znate da je moja majka ovdje i da vas ona također voli. Ako želite doći blizu Meni, morate također doći i blizu nje."

Opus Dei me naučio da mogu biti sveta baš ovdje u svojoj vlastitoj kući, u kuhinji, u vrtu. Mogu voljeti Boga u malim stvarima svakoga dana: pravodobno zatvarajući vrata, spremajući kuću, to sve mogu Njemu prikazati. To je tako jednostavno, a u isto vrijeme toliko duboko. To je poruka koju se trudim širiti koliko god mogu, počevši od svoje obitelji i prijatelja.

Svakog dana zahvaljujem za svoj poziv u Opus Dei i nastavit ću i dalje širiti poruku Opusa Dei. A koja je to poruka? I TI možeš biti svet gdje god se nalaziš.