PORUKA SVETOG OCA FRANJE SUDIONICIMA MEĐUNARODNE AKADEMSKE KONFERENCIJE O CRKVENIM NAUČITELJICAMA I SUZAŠTITNICAMA EUROPE
Srdačno pozdravljam organizatore i sudionike Međunarodne akademske konferencije kojom se obilježavaju obljetnice proglašenja Terezije od Ávile, Katarine Sijenske, Tereze od Lisieuxa i Hildegarde iz Bingena naučiteljicama Crkve, kao i imenovanja svetih Bridget od Švedske, Terezije Benedikte od Križa i Katarine Sijenske kao suzaštitnice Europe od svetog Ivana Pavla II. (usp. Spes Aedificandi, br. 3).
Vrhunska učenja ovih svetica, zbog kojih su proglašene naučiteljicama i zaštitnicama Crkve, osobito su pravovremena zbog svoje trajne dubine i važnosti i, u sadašnjim okolnostima, mogu ponuditi svjetlo i nadu našem rascjepkanom i podijeljenom svijetu. Iako pripadaju različitim vremenima i mjestima i obavljale su vrlo različite misije, sve su ponudile svjedočanstvo svetog života. Zahvaljujući milosti krštenja, bile su poslušnie Duhu i slijedile su svoje vlastito putovanje vjere, potaknute ne promjenom ideologija, već nepokolebljivom privrženošću „Kristovoj ljudskosti” koja je prožimala njihove živote. Ponekad su se i one osjećale nesposobnima i ograničenima, „male žene”, kako bi rekla Tereza od Ávile, suočene s pothvatom koji ih je nadmašio. Odakle su onda crpile snagu da nastave dalje, ako ne iz ljubavi Božje koja je ispunila njihova srca? Poput Thérèse iz Lisieuxa, uspjele su u potpunosti ostvariti svoj poziv, svoj „mali put”, svoj životni projekt, put dostupan svima: put svetosti u svakodnevnom životu.
Naš današnji svijet prepoznao je važnost da dostojanstvo i intrinzična vrijednost kojima ih je Stvoritelj obdario budu vraćene svim ženama. Primjer ovih svetica ističe neke od elemenata koji čine tu ženstvenost tako potrebnu Crkvi i svijetu: hrabrost suočavanja s poteškoćama; sposobnost da budete praktični; prirodna želja za promicanjem onoga što je najljepše i ljudsko prema Božjem planu; i dalekovidna, proročka vizija svijeta i povijesti, koja ih je učinila sijačima nade i graditeljima budućnosti.
Njihovu predanost služenju čovječanstvu pratila je velika ljubav prema Crkvi i prema „Slatkom Kristu na Zemlji”, kako je Katarina Sijenska voljela nazivati Papu. Osjećale su se suodgovornima za liječenje grijeha i patnji svoga vremena, te su mirno pridonijele poslanju evangelizacije u punom crkvenom zajedništvu.
Neka plodovi vašeg susreta budu poticaj za promicanje one „ženske svetosti” koja Crkvu i svijet čini tako plodnim. S ovim osjećajima povjeravam vas zagovoru Djevice Marije, Majke Crkve, i srdačno udjeljujem svoj blagoslov. I molim vas, molim vas, da se sjetite moliti za mene.
Rim, Sveti Ivan Lateran, 1. ožujka 2022.