„Svetost nekolicine može promijeniti svijet“

Fadi Sarraf, koji je rođen u Siriji, a radio kao inženjer u Kanadi, zaređen je za svećenika 22. svibnja. Priča o svojim nadama i očekivanjima u svom novom životu kao svećenik.

Osobna svjedočanstva
Opus Dei - „Svetost nekolicine može promijeniti svijet“

Kako je biti zaređen za vrijeme pandemije?

Pandemija je nadodala posebnost u više različitih perspektiva. Đakonsko ređenje ovdje u Rimu u studenom prošle godine obavljeno je bez gostiju koji bi prisustvovali ceremoniji. To ga je učinilo posebnim, jer smo se mogli ujediniti s patnjom mnogih ljudi koji su odvojeni od svojih najmilijih, koji ih ne mogu vidjeti, iako su ponekad u istom gradu. Pa iako nam je bilo teško ne imati obitelji oko sebe, to je bio jedan od načina da budemo sjedinjeni sa svim patnjama koje su se događale po cijelom svijetu. U isto vrijeme pandemija pokazuje važnost Božjeg mjesta u životima mnogih ljudi. Mnogi prolaze kroz teško vrijeme i njihova im vjera omogućuje da pronađu smisao u ovoj patnji, pretvarajući ovo u priliku služenja drugima. Toliko je lijepih primjera da se ljudi žrtvuju, poput medicinskog osoblja, medicinskih sestara, ljudi koji rade u trgovinama, ljekarnama, osoblja za čišćenje, toliko ljudi koji prelaze poziv dužnosti da pomognu i život učine ugodnijim za druge.

Na neki način ovo je posao svećenika. Služiti drugima primarni je cilj svećenika, približiti ih Bogu, pomoći im u otkrivanju Božje ljubavi u njihovom svakodnevnom životu. Pandemija naglašava važnost službe i također potrebu koju ljudi imaju da pronađu ljubav, pronađu Boga u svom životu.

Vrlo je uzbudljivo zarediti se tijekom pandemije jer mnogi ljudi oko nas trebaju čuti poruku nade. Dio svećeničkog rada je prenošenje nade koju imamo: otkrivanje da nas Bog voli, brine za nas, prati nas u svakom trenutku našega života. I stvari će biti bolje jer nas Bog voli. „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“, kako kaže sveti Pavao (Rim 8,28). Za svećenika je vrlo uzbudljivo podsjećati ljude na tu poruku nade koju je Krist donio.

Postoje li neke posebne namjere koje imate?

Otkad sam objavio da ću biti zaređen za svećenika, mnogi ljudi mi pišu tražeći molitve, uvjeravajući me i u svoje molitve. Zapravo, vodim popis različitih zahtjeva kako ne bih nikoga zaboravio. Moja je primarna namjera da više ljudi na svijetu otkrije Božju ljubav prema njima i da svi mi koji smo zajedno zaređeni budemo upravo taj instrument Božje ljubavi, most između čovjeka i Boga, koji pomaže ljudima otkriti mir i ljubav u svom životu.

Mnogo patim kada razmišljam o situaciji u Siriji i nedaćama izbjeglica širom svijeta. Situacija u Indiji, s toliko mnogo ljudi koji pate i umiru od COVID-a, itekako je u mojim molitvama. Moja velika namjera je da ljudi otkriju mir Kristove ljubavi u svojim srcima i da se mnogi ljudi ujedine sa svojim voljenima u ovim vremenima. Također imam velike nade i snove o tome da se mnogi Kanađani približe Bogu i otkriju ljepotu duha Opusa Dei, kako bi pronašli Boga u svom svakodnevnom životu.

Jeste li uspjeli osobno pozdraviti Papu? Je li vam Prelat rekao nešto što želite podijeliti?

Zbog COVID-a nisam uspio osobno pozdraviti Papu, nadam se da ću za to imati priliku prije odlaska, iako to nije lako - ali u nekoliko sam navrata išao na nedjeljni Angelus i druge audijencije, tako da sam imao priliku biti blizu njega.

Imao sam prekrasan razgovor s prelatom Opusa Dei prije nekoliko tjedana kada je rekao mnogo prekrasnih stvari, ali dvije koje su me najviše pogodile vrlo su jednostavne poruke. S jedne strane, rekao je da ne treba zaboraviti da svetost nekolicine ljudi može promijeniti svijet, odjekujući riječi svetog Josemarije, da su 'ove svjetske krize krize svetaca'. Podsjetio me da naša nastojanja da volimo Boga više, da budemo prisniji s njim mogu promijeniti svijet. Rekao je u šali da ako na svijetu stvari nisu gore, to je zato što se toliko ljudi moli. Bez molitve svijet bi bio u gorem stanju. S tim u vezi podsjetio je na snagu Mise, da svaka Misa ima dimenziju koja je izvan prostora i vremena, da doseže sve svugdje u svijetu, sve koji su ikada postojali, jer je sjedinjena s Kristovom žrtvom na križu. I tako me potaknuo da dublje zađem u značenje i važnost Mise i zbog toga da ju slavim što bolje mogu. A ovo je moj najvažniji posao, slaviti Misu i pomagati ljudima da se pomire s Bogom po sakramentu pomirenja.

Neke riječi za kraj?

Već sam spomenuo neke karakteristike svećenika, ali želio bih dodati stav otvorenosti. Svećenik je tu da pomogne svima, ne samo katolicima, ne samo kršćanima. To je primjer koji daje naš Gospodin u Evanđelju. Iako je njegova glavna misija bila prema Židovima, bio je otvoren prema svima, a svećenička poruka, kršćanska poruka, nije samo za nekolicinu već za sve. Svećenik bi trebao pružiti dobrodošlicu svima i pomoći svakome s kim dođe u kontakt da otkrije Božju ljubavi i način na koji on ili ona mogu odgovarati na tu ljubav.

Naravno, želio bih zahvaliti svim ljudima koji su mi pomagali tijekom godina na toliko načina: prijateljima, obitelji i svim ljudima koji se mole za mene. To je zaista ohrabrujuće i daje puno utjehe i snage znati da se toliko ljudi moli za mene i prati me na mom putu. Vrlo sam zahvalan na podršci koju sam dobio tijekom godina, ali posebno u posljednjih nekoliko mjeseci.