Mons. Mariano Fazio (Buenos Aires, 1960.) upravo je objavio El último romántico. San Josemaria en el siglo XXI [Posljednji romantik. Sveti Josemaria u 21. stoljeću]. Njegova knjiga nije životopis Osnivača niti teološka studija ili zbirka citata. "To je jednostavno pokušaj", kaže autor, "prikazivanja na sistematičan način nekih od posljedica svjetla koje je sveti Josemaria primio prije 90 godina, a danas su od posebnog značaja."
Upoznali ste svetog Josemariju u Argentini. Čega se sjećate iz tog susreta?
Sjećam se svećenika s velikim osmijehom koji je vrlo prirodno prenosio radost druge. Njegove su riječi bile pozitivne i ohrabrujuće, ispunjene razumijevanjem, ali i prijateljski zahtjevne. Osmijeh na njegovom licu još je ugraviran u mom sjećanju i bio je snažan poticaj za mene da se i ja nastojim smiješiti, pogotovo onda kada naizgled nema razloga za to.
Bilo mi je svega 14 godina i znao sam vrlo malo o Opusu Dei. Ondje je bilo mnogo srednjoškolaca i studenata, svi u potrazi za velikim idealima. Moram priznati da se sjećam vrlo malo konkretnih stvari koje nam je sveti Josemaria rekao, ali jedna je rečenica na me ostavila dubok dojam: "Buenos Aires treba biti grad veselih duša." Vratio sam se kući bitno proširenih životnih vidika...
"Posljednji romantik." Zašto baš tim riječima opisujete svetog Josemariju?
On je sebe smatrao na neki način sličnim romanticima 19. stoljeća koji su se borili za osobnu slobodu. "Volim slobodu ostalih," rekao je, "tvoju, onu osobe koja upravo prolazi ovom ulicom, jer kad je ne bih volio, ne bih mogao braniti svoju. Ali to nije glavni razlog. Glavni razlog je ovaj: Krist je umro na križu da bi nam dao slobodu kako bismo mogli živjeti in libertatem gloriae filiorum Dei” (u slobodi i slavi djece Božje).
Bez slobode ne možemo ljubiti. Zato je smatrao da je Božji najveći dar čovjeku u prirodnom redu stvari taj što nas je stvorio kao slobodna bića. Bog je htio preuzeti "rizik" naše slobode kako bismo mogli slobodno odgovoriti svojom ljubavlju na Njegovu vječnu ljubav. Sveti Josemaria se sa žalošću prisjećao kako su u ne tako davna vremena ljudi zahtijevali slobodu želeći je iskoristiti da bi uništili druge, podložili ih sebi i zgazili. Nasuprot tomu branio je "kršćanski romanticizam": voljeti slobodu ostalih, i to s osjećajima.
Sljedećeg 2. listopada obilježit će se 90 godina od osnutka Opusa Dei. Koju poruku vaš Osnivač ima za 21. stoljeće?
Prije 90 godina sveti Josemaria je primio svjetlo od Boga koje je dalo novo značenje njegovom životu, u kojem su ljubav (ona čiji je sastojak božansko obilje) i sloboda držali središnje mjesto. Srca muškaraca i žena svih vremena i prostora čeznula su za ljubavlju i slobodom. Stvoreni smo ljubiti i biti ljubljeni. Zato se tako lako čovjek može osjetiti privučen njegovim duhom. Njegova je poruka promijenila živote mnogih tijekom tih desetljeća i namijenjena je širenju. Godišnjice su same po sebi samo datumi, ali za mene je ova poslužila kao prilika da promislim o aspektima njegove poruke koji su posebno važni u kontekstu suvremene kulture.
Dostojevski, Perez Galdos, Tolkien, Chesterton... Vaša knjiga sadrži mnoge reference na klasične i moderne autore.
Klasični pisci imaju posebnu sposobnost osvijetliti neke od ključnih problema koji nas sve zatiču. Krozu svoju brigu za ljudsku slobodu sveti Josemaria se također bavio pozabavio mnogim sličnim idejama i zato sam pokušao istaknuti neke poveznice bitne za 21. i buduća stoljeća. Na primjer, Gogolj i Tolkien su osjećali zahvalnost što je Bog dao ljudima udio u svojoj stvaralačkoj moći; Kafka i Kierkegaard imaju štošta reći o odnosu čovjeka prema svojem ocu; Chesterton dijeli svoja razmišljanja o ljubavi prema Bogu u svijetu; Machado nas izaziva da razmišljamo o pravoj ljubavi... Kao što pokušavam pokazati u knjizi, posao, ljubav, svijet, biti djeca i imati djecu neke su od tema za koje sveti Josemaria nudi vrijedne savjete, a slične ideje nalazimo i u klasicima.
U uvodu mons. Ocariz govori o pomlađivačkoj snazi kršćanstva...
Prelat Opusa Dei uspoređuje trenutni sustav ideja i vrijednosti s onim koji je dvadeset stoljeća ranije vladao društvom iz kojeg je kršćanstvo niknulo. Život Isusovih učenika vrlo je brzo počeo pomlađivati život starećeg društva: obnavljajući ga mladošću i novinom Boga. Sugestije svetog Josemarije dolaze iz Evanđelja i to je razlog zašto su toliko potrebne za 21. stoljeće: radost života kao djece Božje, posao kao mjesto traženja svetosti, pozitivan karakter sekularnosti, važnost obitelji i ljubavi, vrijednost pluralizma, društveni odraz života svakog krašćanina.