Ova propovijed je održana za vrijeme jedne svečane mise u čast svetoga Josemarije Escrivá u crkvi svetoga Marka na poziv Hrvatskoga Katoličkoga Zbora "MI".

U svojoj propovijedi 6. listopada 2002. godine, papa Ivan Pavao II rekao je: “uzdignuti svijet Bogu i preobraziti ga iznutra: to je ideal koji vam sv. Osnivač predlaže, braćo i sestre, koji se danas radujete zbog njegove kanonizacije. (...) Slijedite ga i u društvu širite njegovo uvjerenje da je svatko od nas pozvan na svetost. (...) Vi biste među prvima trebali težiti svetosti: živjeti prema Evanđelju, u duhu poniznosti i službe, vjere u Providnost te neprestano slušajući glas Duha.”

Poslušajmo riječi Duha Svetoga koje smo već čuli u današnjem čitanju Evanđelja:

Čuli smo prve riječi Kristove u njegovoj javnoj misiji: Kucnuo je čas! Kraljestvo Božje se bliži! Preobratite se! Vjerujte u Evanđelje!

Bog je postao vidljiv preko Krista: preko njega se posvećivanje Arona u potpunosti ostvarilo na neslućen način: Neka Bog okrene lice k vama, neka Njegovo lice sjaji nad vama! Preko Krista Bog je dobio lice, najljepše od svih lica: doista Ga možemo vidjeti. Nije samo da Bog priča s nama, kao što je to činio u Starom Zavjetu s Jonom, On nam ne daje samo svoje riječi, već Sebe, Svoju riječ, Svog voljenog Sina.

Njegov nas sin stalno poziva na preobraćenje: da se uzdignemo do božanske istine, da oslobodimo srca od idola i da volimo Boga.

Prošle smo nedjelje čuli poziv Samuela: on čuje glas ali ne zna tko ga poziva niti što taj isti želi. On misli da je to ljudsko biće koje od njega želi nešto malo. No to je Bog, koji mu želi promijeniti život, a od njega želi nešto stvarno veliko i značajno.

Ponekad čujemo glas, čujemo nešto, no ne shvaćamo da nas zapravo to Bog poziva na preobraćenje, da ga slijedimo i da krenemo u ispitivanje svoje duše!

Otkrijmo Božji glas u svakodnevnom životu: svaki trenutak i sve okolnosti su Božji poziv.

“Bog je izabrao sv. Josemariju da širi svagdanji poziv na svetost i da pokaže kako su svakodnevni život i obična zanimanja put prema svetosti. Bio je uvjeren da je svaki čin u očima vjere prilika za upoznavanje Boga i za molitvu. Tako nam svakodnevi život otkriva kako su neslućena veličanstvenost i svetost dostupni zaista svima.” (Papa, 7. listopada 2002. godine)

Krist svoju misiju započinje u vrlo nepoželjnim uvjetima: Ivana su zatvorili, a politički se pritisak vrši na njega i njegove sljedbenike. Netko bi možda rekao: pričekaj bolja vremena, ne provociraj. No Isus ne čeka. Što čekamo? Zašto se ne probudimo? Što nas spriječava da objeručke prihvatimo poziv Božji? Možda mislimo: Ne još, ili: u mom slučaju (posao, odlike, bolesti i tako dalje) ne mogu tražiti Boga. Prije puno godina jedan mi je biskup ispričao sljedeću priču: pričao je o svetosti pred velikom grupom ljudi. Nakon toga mu je netko pristupio i rekao: Do sada sam mislio da neki ljudi osjećaju poziv da budu doktori, drugi da budu odvjetnici, treći da budu medicinske sestre, ili za bilo kojim zanimanjem, a nekim ljudima je zanimanje da budu sveci. Sada shvaćam da smo svi pozvani na svetost preko našeg rada.

Neki se ljudi boje svetosti: misle da je to nešto tužno ili neprirodno. No to nije istina. Sveci su najsretniji ljudi, najljudskiji muškarci i žene. Svetost ne znači formalno, vanjsko savršenstvo, već savršenstvo u ljubavi. Svetost je ljubav. Svi možemo voljeti, svi možemo moliti. “Plodnost apostolata sastoji se uglavnom iz molitve te u čestom i intenzivnom primanju sakramenata. Ovo je u biti trag svetosti i trag o pravoj uspješnosti svetaca.”

- Krist nas poziva na preobraćenje i želi da Ga slijedimo: želi da budemo njegovi apostoli: Dođite i slijedite me, pomoći ću vam da pronađete svoju dušu. Ne postoji “Isus samo za mene”. Želi da Ga dijelimo s drugima, i da širimo Riječ. Treći je milenij ispred nas poput ogromnog oceana. Isus želi da još jednom uđemo u more: da isplovimo i doveslamo do onog dijela gdje je voda duboka i da bacimo mreže. Poziva svakog. Nema izgovora. Nemojte misliti: nisam sposoban za to, drugi će obaviti taj posao. Ne, to bi bilo prelako. Pozvani smo širiti dobru vijest svugdje, kroz razgovore s našim prijateljima ili u obitelji: svetost u svakodnevnom životu, ali i apostolat u svakodnevnom životu, u svijetu kao obični laici.

Sjetite se prvih kršćana: nisu imali avione, televizore, mobitele, kreditne kartice, ali su širili Božju riječ svugdje. Hrvatska je narod svetaca i mučenika: budite dosljedni ovoj tradiciji! Širite toplinu i svjetlost u Hrvatskoj, te iz Hrvatske nosite ljubav i istinu o Isusu Kristu drugim zemljama!

Sv. Josemaria bio je u Beču 1955. godine zbog pripreme apostolskog djelovanja Opusa Dei u Austriji, no već je tada snivao o Hrvatskoj, o nama ovdje sada. U katedrali sv. Stjepana molio je za države koje pate pod komunizmom, ispred kipa Naše Gospe. Od toga dana ponavljao je molitvu: “Sancta Maria, Stella Orientis, filios tuos adiuva!”(Sveta Marijo, Zvijezdo istoka, pomozi svojoj djeci!) Kada su kasnije prvi članovi Opusa Dei stizali u Beč kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća, jedan od njih je iskočio iz vlaka koji se upravo zaustavljao na postaji, no još uvijek je bio u pokretu: htio je biti prvi u novoj zemlji. Skočio je iz vlaka koji se kretao: to je čin osvajača, osvajača ljubavi za Krista kojeg i mi trebamo oponašati.

Dopustite da dovršimo riječima sv. Oca: “Neka Naša Gospa svakog od nas učini dostojnim svjedokom Evanđelja, spremnim pridonositi Kraljestvu Božjem. Neka nas primjer i učenja sv. Josemarije potaknu, tako da i mi možemo sudjelovati u blaženom nasljedstvu raja nakon našeg hodočašća na Zemlji.”