Ja sam vozač autobusa u gradu Mérida (Meksiko).

Jednom prilikom bio sam ogorčen. Sve je bilo loše u radu i moja kćer od dvije godine je trebala ići na operaciju.

Jedna žena je ušla u autobus i, kad me je vidjela toliko nervoznog, rekla mi je da će mi dati jednu molitvu koja će mi pomoći na poslu.

Bio sam ravnodušan, ali pokušao sam smiješiti se da se zahvalim gospođi.
Molitva je bila molitva svetoga Josemarije. Molio sam i operacija je bila teška ali uspješna.

Nosio sam molitvu uza sebe u kabini autobusa.

Nakon tjedan dana opet je ušla ista gospođa. Zahvalio sam se za molitvu i pričali smo cijelo vrijeme.

Ona mi je rekla da sveti Josemarija može biti za mene jedan pravi otac. On se je molio i žrtvovao se za sve ljude svih vremena koji se budu približili Bogu u svakodnevnom životu.

Molio sam da mi dade više slika s molitvom, jer sam ih htio podijeliti prijateljima. Sada sam uvjek dobro raspoložen, makar ponekad imam probleme.

Pred mjesec dana, a to zbog čega sam odlučio pisati, ušao je u autobus jedan mladić, koji je imao otprilike trideset godina. On je pitao gdje je ured za traženje privremenog posla i da li autobus prolazi blizu. Rekao sam mu da uđe i počeli smo pričati. Rekao sam isto što mi je ona gospođa od prije rekla:

— «Znam da postoji jedan svetac koji vam može pomagati na poslu». I poklonio sam mu jednu sličicu s molitvom svetoga Josemarije.

Pred dva dana ušao je u autobus jedan svećenik koji me je pozdravio.

— «Bože moj, mislio sam, to je onaj mladić od prije mjesec dana».

On se je smiješio i rekao mi je da je bio napustio svećeništvo. Kada se sreo sa svetom Josemarijom u mom autobusu, razmišljao je i želio je vratiti se, jer je htio biti vjeran kako je bio vjeran sveti Josemarija.

Sve je počelo s jednom sličicom!