Sve što nosi Božji potpis osuđeno je da traje

Na općoj audijenciji 18.rujna papa Franjo nastavio je svoju katehezu o Djelima Apostolskim govoreći o ovim riječima: "da se i s Bogom u ratu ne nađete" (Dj 5:39).

Opus Dei - "Svemu što nosi Božji potpis suđeno je da traje"

Draga braćo i sestre, dobro jutro!

Nastavljamo kateheze o Djelima apostolskim. Suočeni sa zabranom Židova da podučavaju u ime Kristovo, Petar i apostoli hrabro odgovaraju da se ne mogu pokoriti onima koji žele stati na put širenju evanđelja u svijetu.

Tako dvanaestorica pokazuju da posjeduju onu „poslušnost vjere“ koju će kasnije htjeti pobuditi u svim ljudima (usp. Rim 1, 5). Počevši od Pedesetnice, oni zapravo više nisu ljudi koji su „sami“. Oni doživljavaju onu posebnu sinergiju po kojoj u središtu nisu oni i poručuju: „mi… i Duh Sveti“ (Dj 5, 32) ili „Duh Sveti i mi“ (Dj 15, 28). Osjećaju da ne mogu reći „ja“ sâm, oni su ljudi u čijem središtu nisu oni sami, ljudi koji su se „decentralizirali“. Ojačani ovim savezom, apostoli ne dopuštaju da ih itko zastraši. Imali su zapanjujuću hrabrost! Sjetimo se da su bili kukavice: svi su pobjegli, pobjegli su kad je Isus uhićen. Ali od kukavica su postali tako hrabri. Zašto? Zato što je Duh Sveti bio s njima. Isto se događa i nama: Sjetimo se samo prije nekoliko godina – i danas ih je mnogo – ali sjetimo se prije četiri godine onih koptskih pravoslavnih kršćana, pravi radnici, na plaži u Libiji: svi su zaklani. Ali posljednja riječ koju su rekli bila je: „Isuse, Isuse“. Za svoju su vjeru bili spremni platiti veliku cijenu, jer je Duh Sveti bio s njima. To su današnji mučenici!

Sjetite se samo tolikih političkih projekata i kako se oni mijenjaju i brzo nestaju u svim zemljama. Pomislite na velika carstva, pomislite na diktature iz prošlog stoljeća: osjećali su se vrlo moćnima, mislili su da gospodare svijetom. A onda su se sve srušile. Pomislite također na današnje vladavine: one će se srušiti ako Bog nije s njima, jer snaga koju ljudi imaju u sebi nije trajna. Samo Božja snaga traje. Sjetimo se povijesti kršćana, pa i povijesti Crkve, s toliko grijeha, s tolikim sablaznima, s toliko loših stvari u ova dva tisućljeća. I zašto se nije srušila? Jer Bog je tu. Mi smo grešnici, i mnogo puta sablažnjavamo. Ali Bog je s nama. I Bog spašava prvo nas, a potom i njih; ali on Gospodin uvijek spašava. Snaga je „Bog s nama“. Gamaliel dokazuje, citirajući neke ličnosti koje su se izdavale za Mesiju, da svaki ljudski projekt isprva može naići na odobravanje, a zatim doživjeti krah. Zato Gamaliel zaključuje da, ako su učenici Isusa iz Nazareta povjerovali u varalicu, suđeno im je da nestanu i potpuno iščeznu; ako naprotiv slijede onoga koji dolazi od Boga, bolje je odustati od borbe protiv njih; i upozorava: „da se i s Bogom u ratu ne nađete“ (Dj 5, 39). Uči nas ovom razlučivanju.

One dotiču srca i postižu željeni učinak: ostali članovi sinedrija slijede njegovo mišljenje i odriču se svojih smrtonosnih namjera, to jest da ubiju apostole.

Molimo Duha Svetoga da djeluje u nama kako bismo, i osobno i kao zajednica, stekli habitus razlučivanja. Molimo ga da uvijek umijemo vidjeti jedinstvo povijesti spasenja kroz znakove Božjeg prolaska u ovom našem vremenu i na licima onih oko nas, da naučimo da su vrijeme i ljudska lica glasnici živoga Bog.