Zasjedanje biskupske sinode, koja sada završava, je imalo poseban značaj. Sazvao ju je Ivan Pavao II, a predsjedao joj je njegov nasljednik, Benedikt XVI. Simbolički predstavlja „spoj“ dvaju pontifikata. Vrlo je značajno da se Sinoda bavila Euharistijom, izvorom jedinstva Crkve.
Na početku zasjedanja, Benedikt XVI je zamolio nas sudionike da intenzivnije proučavamo povezanost svete Mise sa svakodnevnim obavezama kršćana, kako se ne bi sveta Misa i svakodnevni život odvijali svaki za sebe, bez uzajamne povezanosti. U vezi s tim dio rada Sinode ovih dana je bio u traženju konkretnih prijedloga kako pomoći kršćanima da bolje shvate kako Euharistija treba formirati njihov svakodnevni život .
Glede samog čina, euharistijska žrtva zahtijeva što savršenije obavljanje, jer je upravljena prema samom Bogu. Svaki ljudski čin izvršen s ljubavlju, temeljito i pažljivo, predstavlja nešto ugodno drugima i uzor je zanimanja za druge i poštovanja drugih. Logično, tim više treba nastojati da žrtva koja se prinosi Bogu bude savršena i u tom smjeru su išle mnoge rasprave na Sinodi.
Slaveći svetu Misu svećenici i laici trebaju biti prožeti dubokom pobožnošću koja je u skladu s naukom vjere, punom ljubavi, pažnje i svetog zanosa. U otajstvu Euharistije, u kojem se susreću vječnost i sadašnjost, Krist se prikazuje Ocu, a nama ljudima ponovo se daje: to svakako zaslužuje naš odgovor sa svom našom ljubavlju. Bog od nas ne traži samo vanjsko očitovanje, već prije svega očekuje našu ljubav: samo tako je naša žrtva ugodna Bogu.
Prisutnost Euharistije u životu kršćana se ne ograničava samo na uzvišeni čas Mise. Na oltar također možemo prinijeti svoje redovne poslove i u svojim običnim zadacima tražiti trajni odnos prema Bogu u Euharistiji. Ako ponudimo Bogu svoje svakodnevne poslove, bilo koji častan posao može biti sredstvo koje nas duhovno sjedinjuje s Kristovom žrtvom u svetoj Misi. Euharistija postaje vrhunac i izvor cijelog našeg postojanja. Ova ideja se na razne načine javljala u raspravama na Sinodi, s jednodušnim uvjerenjem da je Krist htio sjediniti svetu Misu sa spasenjem svoje braće ljudi.
Ova razmatranja su dala smjer mojim razmišljanjima tijekom Sinode, i utvrdila su tri područja na kojima kršćanin može doprinijeti sve većem procvatu euharistijskog života u cijeloj Crkvi. Prvo obvezuje nas svećenike, jer trebamo služiti Euharistiju s najvećom pažnjom, drugim riječima potiče nas se na „ars celebrandi“ - umjetnost slavljenja Euharistije. Time se pokazuje ljepota i dubina liturgije, življenja za Božju slavu i našu izgradnju. Drugo, potrebno je potaknuti kod svih vjernika pažljivije sudjelovanje na svetoj Misi, sa sviješću da je to uzvišeni čas kojim kršćanin iskazuje, „ars orandi“ - umjetnost molitve - o kojoj je govorio Ivan Pavao II prilikom ulaska u novi milenij. Konačno, trebamo ponovno stalno uočavati čvrste veze koje postoje između svete Mise i svakodnevnog života, primijeniti sve više „ars vivendi“ – umjetnost življenja – to jest življenje dana u duhovnom jedinstvu s Isusom po Euharistiji i dosizati u svakodnevnom životu novi horizont: veličinu susreta s Bogom.
Sveti Otac će proučiti prijedloge sinodskih otaca i donijeti odgovarajuće odluke. Ali već su sada rezultati Sinode pozitivni: mi biskupi koji smo sudjelovali na njoj produbili smo svijest o neizmjernom blagu Euharistije, u kojoj je «svo duhovno blago Crkve, to jest Krist osobno, naš Vazam i živi kruh “ (Presbyterorum Ordinis, br. 5). Živo želim da se to shvaćanje širi u koncentričnim krugovima i da se njegovi plodovi osjete u životu mnogih katolika, a osobito u vezi s prisustvovanjem svetoj Misi. Po završetku rada i molitve ovih dana, želja mi je da možemo svjedočiti novom milosnom trenutku cijele Crkve.
+ Javier Echevarría
Prelat Opusa Dei