Shvatila sam privlačnost entuzijazma S. Josemarije

Svjedočanstvo Petre Herold iz Forcheima, Njemačka. Ona je završila fiziku i matematiku, sada je vjenčana i ima četvoro djece.

Bila sam prilično distancirana od Crkve. Tada sam pročitala biografiju osnivača Opusa Dei i shvatila privlačnost kojom zrači njegov entuzijazam. Iz biografije se lako može uočiti da je on bio vrlo sklon Crkvi. To me je skroz osvojilo. Osjetila sam da mogu, svim svojim srcem, reći 'Da' Crkvi, i 'Da' Svetom ocu Papi. Također sam bila osupnuta svojom željom da budem skroz-naskroz katolkinja: Ne dopustite da to bude samo načelno - želim da budete iskreni, čvrsti kršćani. Ponekad sam bila iznutra podjeljena. Moj religiozni život je bio na jednoj, dok je onaj svakodnevni bio na posve drugoj strani, i bilo je malo toga bilo što bi ih povezivalo. Način kako da ta dva svijeta ujedinim, kako da posvetim svoj posao, da ga pretvorim u molitvu, shvatila sam uočavajući kako nije važno da li ja radim na nečemu velikom ili ne, već način na koji to radim, s koliko ljubavi i davanja same sebe. Nije niti važno da li je mo j posao okrunjen uspjehom, nego da je ponuđen Bogu. Otkrila sam da je manje bitno to što će neki kućni posao koji sam upravo završila, naprimjer čišćenje, odmah upropastiti djeca, zato što znam da taj posao nije uzalud. Danas činim iste stvari koje sam i prije činila, ali na jedinstven i skladan način. I uočila sam da je moje ponašanje daleko više smireno.

I još mi je nešto bilo na pameti. Moj muž je bio protestant i imala sam plan da mu pomognem pri preobraćenju. Ponekad sam imala utisak da stvari presporo napreduju. Ono što se zapravo desilo je bilo prilično različito od mojega plana. Mi bismo zbilja trebali imati više povjerenja u Boga i sve prepustiti njegovim rukama. Jednoga dana sam pitala svećenika iz Opusa Dei, koji me je inače duhovno usmjeravao, kako da pomognem mužu u preobraćenju. 'Voli ga svim svojim srcem' glasio je njegov savjet. Sada si stalno govorim kako ne postoji bolji savjet od toga, jer samo kroz ljubav možemo približiti ljude Kristu.

Radost s kojom se sv. Josemaría odnosio prema drugima me uvijek impresionirala. On je imao mnogo problema: zdravlje, financije i sve ono s čim se suočavao u borbi za osnivanje Opusa Dei. Bio je mlad i sve je to, nedvojbeno, ostavilo svoj pečat na njemu. Ali nije nikada gubio svoje ljubaznosti. To se jasno vidi na filmovima u kojima se on susreće sa različitim grupama ljudi. Njegove su riječi prenosile sreću. Budući da ga poznam, kadgod se osjećam pomalo tužno, mislim na njega i ponovno poprimam radost i spremna sam nastaviti sa svojim poslom.